petak, 12. listopada 2012.

Mae sistem

Ovaj sistem samorazvoja  osmislio je Haris Delić, uvodni tekst preuzet je sa njegove stranice MENTALALTEREGO Za više informacija i više o samoj tehnici, posletite njegovu stranicu.


Dobrodošli u MAE sistem. Ovaj sistem samorazvoja je napokon tu nakon dugo vremena i jako puno istraživanja. On je besplatan za koristenje i tu je da vam pomogne prebroditi krize i počnete se razvijati u nekom drugom smjeru od dosadasnjeg, razvijati se u smjeru svoje prave prirode i ostvariti sve ono što se idući tim putem može ostvariti. Sve vježbe unutar ovoga programa su bitne i moraju se ozbiljno shvatiti kao i cijeli program kako bi se moglo dobiti najviše od njega. Praksa je i u ovom programu najbitnija i što više vremena uložite radeći na programu to možete očekivati brže i jaće rezultate.
Sve vježbe u ovom programu radite na svoju ruku i odgovorni ste za sve rezultate koje te vjezbe donose. Ovaj program nije nikakva zamjena za fizicku niti psiholosku pomoć profesionalnih doktora i psihijatara, ali vam može pomocć da se lakse usmjerite i ostvarite i takve rezultate.

Još da napomenem da je profesionalno bavljenje korištenjem vježbi iz ovog programa zabranjeno, jer je on napravljen samo za vase lično korištenje. Sva prava zadržava autor programa. Kopiranje sadrzaja i tekstova iz ovog programa je takodjer zabranjeno.
Ovo je moćan sistem i siguran sam da će vam se svidjeti njegova jednostavnost i pristupačnost, a naročito rezultati koje donosi.

Želim vam dobrodoslicu!
Haris

srijeda, 3. listopada 2012.

Zlatna medalja za Quantec

Quantec kao sustav instrumentalne biokumunikacije 16. svibnja 2010. g. osvojio je nagradu:
 
ZLATNA MEDALJA za najbolju inovaciju u području razvoja zdravstva
 
Ova nagrada je dodijeljena je povodom 2. "Međunarodnog autorskog sajma inovacija" na poluotoku Krim. Žiri su sačinjavali znanstvenici iz Ruskih i Ukrajinskih sveučilišta, ministara i privatnih instituta.

Nagradu dodjeljuju:
Profesor dr. med. BA Astafev
Ruska Akademija prirodnih znanosti,
Profesor dr. psych. SZ Masolva
Predsjednik Akademije Noospherian; znanost i obrazovanje
Dr. Phil. WB Ivanov
Akademija Noospherian; znanost i obrazovanje

Instrumentalna biokomunikacija je razmjena informacija između živih organizama i računalnog programa. Taj fenomen koristi Quantec sistem i pomoću diode sa bijelim šumom uspostavlja komunikaciju na daljinu sa osobnim bio poljem.

Dioda sa bijelim šumom je generator, koji skenira bio polje sa fotografije i numerira ga u određenu vibraciju. Djelovanje diode sa bijelim šumom u interakciji sa sviješću, potvrđeno je u istraživanjima univerziteta Princeton.

Bio polja prožimaju i okružuju svako živo biće. To su dinamična polja energije koja u sebi nose obrasce rasta i razvoja. Za prijenosi informacija između bio polja i računalnog programa služi nam fotonski zapis. Fotografija kao fotonski zapis sadrži određenu količinu fotona. Po principu kvantne fizike kada razbijemo foton na dva dijela nastaju fotoni blizanci. Jedan je foton i dalje prisutan na bio polju, dok je njegov blizanac pohranjen na digitalnoj fotografiji. Fotoni blizanci uvijek su u kontaktu, bez obzira na udaljenost.


 

utorak, 25. rujna 2012.

Svjesnost: izlaz ili bol

Iz knjige Moć sadašnjeg trenutka - Eckhart Tolle

NE STVARAJTE VIŠE BOL U SADAŠNJOSTI

Ničiji život nije potpuno oslobođen boli i patnje. Nije li riječ o tome da naučimo živjeti s njima, umjesto da ih pokušavamo izbjeći?

Veći dio ljudske boli je nepotreban. Sve dok um bez nadzora upravlja vašim životom, bol stvarate sami. Bol koju sada stvarate uvijek predstavlja neki oblik neprihvaćanja, neki oblik nesvjesnog otpora onome što jest. Na razini misli, otpor je neka vrsta prosuđivanja. Na emocionalnoj razini, ona je neki oblik negativnosti. Jakost boli ovisi o stupnju opiranja sadašnjem trenutku, a taj otpor ovisi o tome koliko ste poistovjećeni sa svojim umom. Um uvijek pokušava zanijekati sadašnji trenutak i pobjeći od njega. Drugim riječima, što se više poistovjećujete s umom, to više patite. Ili bismo to mogli i ovako izraziti: što ste sposobniji poštovati i prihvaćati sadašnji trenutak, to ste slobodniji od boli i patnje - a ujedno ste oslobođeni i egoističnog uma. Zašto um najčešće niječe sadašnji trenutak i opire mu se? Zato što ne može djelovati i zadržati sve pod nadzorom ako ne postoji vrijeme, a vrijeme su prošlost i sadašnjost, stoga bezvremeni sadašnji trenutak shvaća kao prijetnju. Vrijeme i um zapravo su neodvojivi.


Zamislite Zemlju na kojoj nema ljudskoga oblika života, naseljenu samo biljkama i životinjama. Bi li na njoj i dalje postojali prošlost i budućnost? Bismo li i dalje o vremenu mogli govoriti na nekakav smislen način? Pitanje: »Koje je doba?« ili: »Koji je danas datum?« — kad bi ih imao tko postaviti - bila bi sasvim besmislena. Hrast ili orao zbunili bi se nad takvim pitanjima. »Koje je doba?« pitali bi. »Pa, sada je sadašnjost. Sadašnji trenutak. Što bi drugo moglo biti?« Da, da bismo u ovom svijetu mogli djelovati potreban nam je um, upravo kao i vrijeme, ali u stanovitom trenutku oni preuzimaju naš život te dolazi do pogrešnog postupanja, boli i patnje. Kako bi bio siguran da će uzde ostati u njegovim rukama, um sadašnji trenutak neprestano pokušava prikriti prošlošću i budućnošću, a kad vitalnost i beskonačni stvaralački potencijal Bića, koje je neodvojivo od sadašnjeg trenutka, prekrije vrijeme, um zamagljuje vašu istinsku narav. U ljudskom se umu nagomilava sve teži teret vremena. Pod tim teretom pate svi pojedinci, ali svaki od njih ujedno svakom dragocjenom trenutku, zanemarujući ga ili niječući, dodaje još veći teret ili ga svodi na sredstvo kojim stiže do nekog budućeg trenutka koji postoji samo u umu, a nikada u stvarnosti. Gomilanje vremena u kolektivnom i pojedinačnom ljudskom umu ujedno obuhvaća i goleme količine zaostalih bolova iz prošlosti.


Ako više ne želite stvarati bol sebi i drugima, ako više ne želite povećavati ostatke bolova iz prošlosti koji još žive u vama, tada više ne stvarajte vrijeme ili ga barem ne stvarajte više nego što je potrebno dok se bavite praktičnim vidovima vlastita života. Kako prestati stvarati vrijeme? Duboko u sebi shvatite kako uvijek imate samo sadašnji trenutak. Neka Sada postane prvobitna žarišna točka vašega života. Dok ste prije boravili u vremenu i tek nakratko posjećivali Sadašnji trenutak, sada prebivajte u njemu, a tek nakratko posjećujte prošlost i budućnost kad se morate pozabaviti praktičnim vidovima svoje životne situacije. Sadašnjem trenutku uvijek recite: »Da«. Što bi moglo biti jalovije i lude nego stvarati unutarnji otpor nečemu što već postoji! Sto bi moglo biti lude nego se suprotstavljati samom životu, koji jest sada i uvijek samo sada? Predajte se onome što jest. Recite »da« životu - i vidjet ćete kako život iznenada počinje raditi za vas, umjesto da vam se suprotstavlja.


Sadašnji trenutak katkad je neprihvatljiv, neugodan ili strašan.


Takav je kakav je. Promatrajte kako um pridaje oznake trenutku i kako taj proces davanja oznaka, to neprestano prosuđivanje, stvara bol i nesreću. Promatrajući mehaniku uma iskoračit ćete iz njegovih obrazaca otpora i tada ćete sadašnjem trenutku dopustiti da postoji. To će vam pokazati kako izgleda stanje unutarnje slobode od vanjskih uvjeta, stanje istinskoga unutarnjeg spokojstva. Pogledajte što će se tada događati i poduzmite nešto ako je to prijeko potrebno ili moguće. Prihvatite - a tada djelujte. Što god obuhvaćao sadašnji trenutak, prihvatite to kao da ste sami izabrali. Uvijek surađujte sa sadašnjim trenutkom, a ne suprotstavljajte mu se. Neka vam postane prijatelj i saveznik, a ne neprijatelj. To će na čudesan način preobraziti cijeli vaš život.


BOL IZ PROŠLOSTI: RASTVARANJE TIJELA BOLI


Sve dok niste sposobni pristupiti moći Sadašnjeg trenutka, svaka emocionalna bol koju iskusite ostavlja za sobom ostatke boli koji dalje žive u vama. Ti se ostaci stapaju s boli iz prošlosti, koja već postoji u vama te prebiva u vašem umu i tijelu. Naravno, tu spada i bol koju ste propatili kao dijete, uzrokovanu neznanjem svijeta u koji ste se rodili. Ta nagomilana bol postaje negativno energetsko polje koje zauzima tijelo i um. Smatrate li je nevidljivim bićem koje ima svoje postojanje, bit ćete sasvim blizu istini. To je emocionalno tijelo boli. Postoji u dva oblika: usnuli i aktivan. Tijelo boli može spavati devedeset posto vremena; kod duboko nesretne osobe, pak, može biti aktivno i sto posto vremena. Neki ljudi žive gotovo potpuno kroz svoje tijelo boli, dok ga drugi doživljavaju samo u nekim situacijama, kao što su intimni odnosi ili situacije povezane s gubitkom iz prošlosti, napuštanjem, tjelesnim ili emocionalnim patnjama i tako dalje. Bilo kakva sitnica može probuditi tijelo boli, osobito ako je u skladu s obrascem boli iz vaše prošlosti. Kad je spremno probuditi se iz usnula stanja, probudit će ga čak i misao ili bezazlena primjedba koju vam uputi netko blizak.


Neka tijela boli su nezgodna, ali relativno bezazlena, primjerice kod djeteta koje ne prestaje cviliti. Druga su opaka i razorna čudovišta, pravi demoni. Neka su fizički nasilna; a mnogo ih je više koja su emocionalno nasilna. Neka će napadati ljude oko sebe ili one koji su im bliski, a druga će napasti svoga domaćina. Misli i osjećaji koje imate prema životu tada postaju iznimno negativni i samorazorni. Bolesti i nesreće nerijetko se događaju na takav način. Neka tijela boli svoje domaćine navode na samoubojstvo. Pomislite li da nekoga poznajete, a onda se nenadano prvi put suočite s tim stranim, gadnim stvorenjem, vjerojatno ćete se zaprepastiti. Međutim, mnogo je važnije promatrati ga u sebi, nego u drugima. Pripazite na bilo koji znak nesreće u sebi, u kojem god se obliku javila - to bi moglo biti buđenje tijela boli. Ono se može pojaviti u obliku razdraženosti, nestrpljivosti, turobnosti, želje da nekoga povrijedite, ljutnje, bijesa, depresije, potrebe da u odnosu izazovete dramu i tako dalje. Uočite trenutak kad se počne buditi iz svoga usnulog stanja.


Tijelo boli želi preživjeti, kao i svako drugo biće koje postoji, a preživjeti može samo ako vas navede da se nesvjesno poistovjetite s njime. Tada se može uzdići, prevladati vas, može se pretvoriti u vas i živjeti kroz vas. Kroz vas dobiva »hranu«. Hranit će se svakim iskustvom koje je u skladu s njegovom vrstom energije, svime što izaziva još veću bol u bilo kojem obliku: bijes, razornost, mržnja, tuga, emocionalna drama, nasilje, pa čak i bolest. Tako će tijelo boli, kad vas savlada, u vašem životu stvarati situacije koje će mu vraćati njegovu vlastitu energetsku frekvenciju da bi se njome moglo hraniti. Bol se može hraniti samo bolom. Bol se ne može hraniti radošću. Radost joj je potpuno neprobavljiva. Jednom kad vas tijelo boli prevlada, željet ćete više boli. Postat ćete žrtva ili počinitelj. Željet ćete nanositi bol ili ćete željeti patiti, ili oboje. Zapravo i nema mnogo razlike između toga dvojeg. Vi toga, naravno, niste svjesni, i žestoko ćete tvrditi da ne želite bol. Ali, dobro promotrite što se događa i otkrit ćete kako su vaše razmišljanje i ponašanje smišljeni da bi održavali bol na životu, i u vama i u drugim ljudima. Da ste toga uistinu svjesni, obrazac bi se rastvorio, jer je ludost željeti bol, a nitko nije svjesno lud.


Tijelo boli, koje predstavlja tamnu sjenku ega, zapravo se plaši svjetlosti vaše svijesti. Plaši se da ćete ga otkriti. Opstanak mu ovisi o vašem nesvjesnom poistovjećivanju s njim, kao i o vašem nesvjesnom strahu od suočavanja s bolju koja prebiva u vama. Ali ne suočite li se s tom boli, ne unesete li svjetlost svijesti u bol, bit ćete prisiljeni uvijek je iznova oživljavati. Tijelo boli možda će vam se pričiniti kao opasno čudovište koje ne možete pogledati, ali vas uvjeravam da je ono samo nematerijalni fantom koji ne može prevladati moć vaše prisutnosti. Neka duhovna učenja tvrde kako je sveukupna bol u konačnici privid i to je istina. Pitanje je: je li istinita za vas? Puko vjerovanje neće je učiniti istinitom. Želite li doživljavati bol cijeloga života, neprestano tvrdeći kako je to privid? Hoće li vas to osloboditi boli? Ovdje se bavimo načinom na koji možete spoznati tu istinu - odnosno, ostvariti je u vlastitu iskustvu.


Tijelo boli ne želi da ga izravno promatrate i da shvatite što ono jest. Onoga trenutka kad ga prepoznate, kad osjetite njegovo energetsko polje u sebi i usmjerite pažnju na njega, poistovjećenja će nestati. Pojavit će se viša dimenzija svijesti. Nazivam je prisutnost. Sada ste svjedok ili promatrač tijela boli. To znači da se tijelo boli više ne može koristiti vama pretvarajući se da ste to vi i ne može se više ponovno hraniti kroz vas. Otkrili ste vlastitu, najskriveniju snagu. Došli ste u dodir s moći Sadašnjeg trenutka.


Što se događa s tijelom boli kad postanemo dovoljno svjesni da rastvorimo poistovjećenost s njim?


Tijelo boli stvara ono nesvjesno, a svijest ga pretvara u sebe. Sveti Pavao prekrasno je izrazio to sveopće načelo: »Sve razotkriveno dolazi po svjetlu k sjaju; jer sve što dođe k sjaju jest svjetlo«. Upravo kao što se ne možete boriti protiv tmine, tako se ne možete boriti ni protiv tijela boli. Takav bi pokušaj doveo do unutarnjih sukoba, a time do još veće boli. Promatranje je dovoljno. Promatranje obuhvaća prihvaćanje boli kao dijela sadašnjeg trenutka. Tijelo boli sastoji se od zarobljene životne energije koja se odvojila od vašeg cjelovitog energetskog polja i privremeno postala samostalna kroz neprirodan proces poistovjećivanja s umom. Okrenula se samoj sebi i postala suprotna životu, kao životinja koja pokušava ugristi vlastiti rep. Što mislite, zašto je naša civilizacija postala tako razorna? Ali, čak i sile koje razaraju život još su uvijek životna energija. Kad počnete uništavati poistovjećenost i postanete promatračem, tijelo boli nastavit će još neko vrijeme djelovati i pokušat će vas prevariti da se ponovno poistovjetite s njim. Iako ga više ne hranite energijom kroz proces poistovjećivanja, tijelo boli posjeduje stanoviti zamah, upravo kao kotač koji će se nastaviti okretati još neko vrijeme, iako ga više ništa ne pokreće. Na tom stupnju može vam izazvati boljke i boli u različitim dijelovima tijela, ali to neće trajati. Ostanite prisutni i svjesni. Budite uvijek budan čuvar svoga unutarnjeg prostora. Trebate biti dovoljno prisutni da biste mogli izravno nadgledati tijelo boli i osjećati njegovu energiju. Tada ono neće moći nadzirati vaše razmišljanje. Onoga trenutka kad vam se razmišljanje poveže s energetskim poljem tijela boli, poistovjetit ćete se s njim i ponovno ga hraniti vlastitim mislima.


Primjerice, ako je bijes prevladavajuća energetska vibracija tijela boli te ako ste ispunjeni bijesnim mislima, razmišljate li o onome što vam je netko učinio ili što vi njemu namjeravate učiniti, to će postati nesvjesno razmišljanje i tijelo boli će se pretvoriti u vas. Ondje gdje postoji bijes uvijek postoji i patnja. Ili, kad vam se prikrade mračno raspoloženje te se upustite u negativne misaone obrasce i razmišljanje o tome koliko je život težak, vaše se razmišljanje združilo s tijelom boli, prevladalo je nesvjesno i postajete osjetljivi prema napadu tijela boli. Riječ »nesvjesno«, kako je ovdje koristim, znači poistovjećivanje s nekim mentalnim ili emocionalnim obrascem. Označava potpunu odsutnost promatrača.


Neprekidna svjesna pažnja raskida vezu između tijela boli i vaših misaonih procesa te vas vraća procesu promjene. Kao da bol postaje gorivo plamena vaše svijesti koja tada jasnije gori. To je ezoterično značenje drevna umijeća alkemije: preobrazba osnovnih metala u zlato, patnje u svjesnost. Unutarnji raskol je iscijeljen i vi ponovno postajete cjeloviti. Tada je vaša odgovornost da više ne stvarate bol. Dopustite mi da ukratko ponovim taj proces. Usredotočite pažnju na osjećaj u svojoj nutrini. Spoznajte kako je riječ o tijelu boli. Prihvatite njegovo postojanje. Ne razmišljajte o njemu - ne dopustite da se osjećaj pretvori u razmišljanje. Ne prosuđujte i ne raščlanjujte. Ne stvarajte na temelju tijela boli vlastiti identitet. Ostanite prisutni te i dalje budite promatrač onoga što se u vama događa. Postanite svjesni ne samo emocionalne boli, nego isto tako i »onoga tko promatra«, tihog promatrača. To je moć Sadašnjeg trenutka, moć vaše vlastite svjesne prisutnosti. Čekajte da vidite što će se tada dogoditi. Kod mnogih se žena tijelo boli najčešće budi u razdoblju prije početka mjesečnice. Kasnije ću više govoriti o tome i o razlogu zašto je tako. Zasad mi dopustite da kažem ovo: ako ste u stanju ostati budni i prisutni u tom razdoblju i promatrati sve osjećaje koji se javljaju u vašoj nutrini, umjesto da vas osjećaji prevladaju, to će vam pružiti priliku za najmoćniju duhovnu praksu, a mogućom postaje i nagla preobrazba svih boli iz prošlosti.


POISTOVJEĆIVANJE EGA S TIJELOM BOLI


Proces koji sam upravo opisao iznimno je moćan, ali i jednostavan. Mogli biste ga prenijeti djetetu, a nadam se da će jednoga dana to biti prvo što će djeca učiti u školi. Jednom kad shvatite temeljno načelo prisutnosti kao promatrača onoga što se događa u vama - a »shvatit« ćete to načelo kad ga iskusite - na raspolaganju vam je najmoćnije oruđe preobrazbe.


To ne znači da se nećete susresti sa snažnim unutarnjim otporom ukidanju poistovjećenosti s bolom. Otpor će se javiti osobito ako ste veći dio života živjeli u bliskoj poistovjećenosti sa svojim emocionalnim tijelom boli te ako ste u njega uložili cijeli osjećaj vlastitoga ja ili veliki njegov dio. To znači da ste od tijela boli stvorili nesretno vlastito ja i vjerovali kako ste vi ta izmišljotina koju je stvorio um. U tome slučaju nesvjestan strah od gubitka identiteta izazvat će snažan otpor bilo kakvom slamanju poistovjećenosti. Drugim riječima, radije biste osjećali bol - radije biste bili tijelo boli - nego skočili u nepoznato i prihvatili rizik gubitka poznatog, ali nesretnog ja.


Odnosi li se ovo na vas, promatrajte unutarnji otpor. Promatrajte vezanost uz bol. Budite iznimno budni. Promatrajte osobito zadovoljstvo koje crpite iz vlastite nesreće. Promatrajte prisilne osjećaje koji vas navode da razgovarate ili mislite o tome. Otpor će prestati ako ga postanete svjesni. Tada pažnju možete premjestiti na tijelo boli, ostati prisutni kao svjedok i tako potaknuti njegovu preobrazbu. Samo vi to možete učiniti. Nitko to ne može napraviti umjesto vas. Ali, ako ste dovoljno sretni da pronađete nekoga tko je iznimno svjestan, ako možete biti s tom osobom i združiti se s njom u stanju prisutnosti, to bi vam moglo pomoći i ubrzati proces. Na taj način vaša će svjetlost ubrzo ojačati. Stavite li cjepanicu koja je tek počela gorjeti pokraj one koja već jako gori, a nakon nekog vremena ih razdvojite, prva će cjepanica mnogo snažnije gorjeti. Naposljetku, sve je to isti oganj. Jedan od zadataka duhovnog učitelja jest da bude takva vatra. Neki terapeuti također mogu biti sposobni ispuniti taj zadatak, ali pod uvjetom da su prešli razinu uma te da dok rade s vama mogu stvarati i održavati stanje intenzivne svjesne prisutnosti.


PODRIJETLO STRAHA


Spomenuli ste strah kao dio naše temeljne, pozadinske emocionalne boli. Kako strah nastaje i zašto je toliko prisutan u ljudskim životima? Ne predstavlja li stanovita količina straha tek zdravu samozaštitu? Da se nisam plašio vatre, mogao bih gurnuti ruku u peć i spaliti je.


Razlog zbog kojeg nećete staviti ruku u vatru nije strah, nego znanje da biste je na taj način spalili. Kako biste izbjegli nepotrebnu opasnost nije vam potreban strah - nego samo malo inteligencije i zdrava razuma. Za takve praktične stvari korisno je primjenjivati pouke naučene u prošlosti. Kad bi vam netko zaprijetio vatrom ili tjelesnim nasiljem, tada biste mogli doživjeti nešto nalik na strah. To je nagonsko odmicanje od opasnosti, ali ne i psihološko stanje straha o kojemu ovdje govorimo. Psihičko stanje straha odvojeno je od bilo kakve stvarne i istinske neposredne opasnosti. Javlja se u mnogim oblicima: nelagoda, zabrinutost, tjeskoba, nervoza, napetost, strava, fobija i tako dalje. Takva vrsta psihološkog straha uvijek je strah od nečega što bi se moglo dogoditi, a ne strah od nečega što se upravo događa. Vi se nalazite ovdje i sad, a um vam se nalazi u budućnosti. To stvara tjeskobni rascjep. Ako ste se poistovjetili s umom i izgubili dodir s moći i jednostavnosti Sadašnjeg trenutka, taj rascjep postat će vaš stalni drug. Uvijek se možete uhvatiti ukoštac sa sadašnjim trenutkom, ali ne možete se uhvatiti ukoštac s nečim što je samo projekcija uma - ne možete se uhvatiti u koštac s budućnošću.


Štoviše, sve dok se poistovjećujete s umom, vašim životom upravlja ego, kao što sam već rekao. Zbog svoje fantomske prirode i usprkos raznolikim obrambenim mehanizmima, ego je veoma ranjiv i nesiguran te smatra da ga neprestano netko ugrožava. To vrijedi, usput rečeno, čak i ako se izvana doima vrlo samopouzdan. Sada se prisjetite kako je emocija reakcija tijela na um. Kakvu poruku tijelo neprestano dobiva od ega, toga lažnog ja koje je izmislio um? Poruka glasi: opasnost, ugrožen sam. A kakvu emociju izaziva ta poruka? Naravno, strah.


Čini se da strah ima mnogo uzroka. Strah od gubitka, neuspjeha, povrede i tako dalje, ali u konačnici sveukupan strah samo je strah ega od smrti i uništenja. Za ego smrt je uvijek odmah iza ugla. U tom stanju poistovjećenosti s umom, strah od smrti utječe na svaki vid vašega života. Primjerice, čak i takva naizgled nevažna i »normalna« stvar kao što je kompulzivna potreba da u nekoj raspravi budete u pravu te da dokažete kako je druga osoba u krivu - braneći mentalni položaj s kojim ste se poistovjetili - javlja se zbog straha od smrti. Poistovjetite li se s mentalnim stavom, a niste u pravu, tada je osjećaj za vlastito ja, koji je utemeljen u umu, ozbiljno ugrožen i prijeti mu uništenje. Zato si vi kao ego ne možete dopustiti da budete u krivu. Biti u krivu znači umrijeti. Zato su se vodili i ratovi, a bezbrojni su se odnosi raspali iz tog razloga.


Jednom kad raskinete poistovjećenost s umom, vašem osjećaju za vlastito ja uopće više nije važno jeste li u pravu ili u krivu, tako da silovita, prisilna i duboko nesvjesna potreba da budete u pravu, koja je svojevrstan oblik nasilja, više ne postoji. Jasno i čvrsto možete reći kako se osjećate ili što mislite, ali u tome neće biti nikakva nasilja i nećete zauzeti obrambeni stav. Osjećaj za vlastito ja tada izvire iz dubljeg i istinitijeg mjesta u vama, a ne iz uma. Potražite u sebi bilo kakvu vrstu obrambena stava. Što to branite? Prividan identitet, sliku uma, zamišljeno biće. Osvješćujući taj obrazac, promatrajući ga, raskidate poistovjećenost s njim. U svjetlu vaše svijesti nesvjesni obrazac ubrzo će nestati. To je kraj svih rasprava i igara moći, koje su štetne za odnose. Moć nad drugima jest slabost prerušena u snagu. Istinska moć je u nutrini i uvijek vam je dostupna.


Stoga će svakome tko se poistovjećuje s umom i, time, odvaja od vlastite istinske moći i dubljeg ja ukorijenjenog u Biću strah biti stalan suputnik. Broj ljudi koji su zakoračili onkraj uma zasad je iznimno malen, stoga možete pretpostaviti da doslovno svatko koga susretnete ili poznajete živi u stanju straha, koje se razlikuje samo po snazi. Kreće se od tjeskobe i užasa na jednoj do nejasna osjećaja nelagode i prijetnje na drugoj strani. Većina ljudi toga postaje svjesna tek kad strah uzme neki od svojih očitijih oblika.


POTRAGA EGA ZA CJELOVITOŠCU


Drugi vid emocionalne boli, koji predstavlja sastavni dio egoističnog uma jest duboko ukorijenjen osjećaj nepotpunosti i necjelovitosti. Kod nekih ljudi to je svjestan osjećaj, kod drugih nesvjestan. Ako je svjestan, očituje se kao uznemirujući i stalan osjećaj nedovoljne vrijednosti i neprikladnosti. Ako je nesvjestan, osjetit ćete ga neizravno kao snažnu žudnju, želju i potrebu. U oba slučaja ljudi će se često upuštati u kompulzivnu potragu za udovoljavanjem egu i za stvarima s kojima se mogu poistovjetiti kako bi ispunili prazninu u nutrini. Stoga teže za stvarima, novcem, uspjehom, moći, priznanjem ili posebnim odnosom, uglavnom zato da se mogu osjećati bolje i potpunije. Ali čak i kad dobiju te stvari, uskoro će otkriti kako se praznina još uvijek nalazi u nutrini, kako joj nema dna. Tada se nađu u pravoj nevolji, jer se više ne mogu zavaravati. Zapravo, i dalje se mogu zavaravati, pa to i čine, ali im je sve teže.


Sve dok vašim životom upravlja egoistični um, ne možete se osjećati potpuno ugodno; ne možete biti smireni ili ispunjeni, osim u kratkim razdobljima kad dobijete ono što želite, kad vam je ispunjena neka želja. Budući da je ego osjećaj vlastitoga ja, potrebno mu je da se poistovjeti s vanjskim stvarima. Neprestano osjeća potrebu da se brani i stalno se mora hraniti. Najuobičajenija poistovjećenja ega su ono što imate, rad koji obavljate, društveni položaj i priznanja, znanje i obrazovanje, tjelesni izgled, osobite sposobnosti, odnosi, osobna i obiteljska povijest, sustavi uvjerenja, a često i politička, nacionalna, rasna, religijska i druga kolektivna poistovjećenja. Ništa od toga niste vi.


Smatrate li to zastrašujućim? Ili ste osjetili olakšanje? Sve ćete te stvari prije ili kasnije morati napustiti. Možda vam je još teško u to povjerovati, ali ja ni u kom slučaju ne tražim od vas da povjerujete kako svoj identitet ne možete pronaći ni u jednoj od ovih stvari. Tu ćete istinu sami spoznati. Spoznat ćete je do najsitnijih potankosti kad osjetite približavanje smrti. Smrt će otkloniti sve ono što niste vi. Tajna života jest »umrijeti prije smrti« - i otkriti kako smrt ne postoji.




utorak, 18. rujna 2012.

SKIDANJE OKLOPA

Postoji niz trauma na koje ne obraćamo pažnju i upravo one sudjeluju u kreiranju naše oklopljene stvarnosti. Trauma nije samo ozljeda ili zlostavljanje emocionalno, fizičko i psihičko. Svaki puta kada izostane potvrda naše jedinstvenosti narušava se naša bazična vibracija i stvara se mjesto za nepoželjna uvjerenja. Primjerice da nismo dovoljno dobri, da ne zaslužujemo, da nismo vrijedni, da nismo voljeni…. Svaki puta kada se nađemo u nekoj životnoj situaciji u kojoj ne slušamo svoju bazičnu prirodu, već se priklonimo okruženju iz ovog ili onog razloga, stvaramo nove traume. Primjerice upisujemo školu koju nam odredi netko drugi, ne ulazimo u emocionalnu vezu zbog nečijih tuđih razloga itd.
Ukoliko se energija traume ne propusti kroz naš energetski sustav, ostaje u sustavu i oštećuje ga. I tu se događa da kroz oštećeni energetski sustav ulaze razne energije i pune našu podsvijest. Te energije vežu nas za određena destruktivna morfička polja koja nas crpe i udaljavaju od bazične prirode, te stvaraju nove traume. 
Prema Wilhelm Reichu energija koja se nakuplja u našem energetskom sustavu  počinje se širiti na naše mišiće, organe, živčani sustav i utiče na naše psihičko stanje. Reich to naziva energetsko oklopljavanje. Taj oklop blokira protok životne ili kako ju Reich naziva orgonske energije našim tijelom i energetskim poljem, te sprječava pristup energiji koja je izazvala traumu i njezino transformiranje. Prema Reichu postura tijela i vanjski izgled čovjeka pokazatelj su onog što se unutar čovjeka dešava. Tvrdio je da oklopljavanje može voditi i dovesti do ozbiljnih bolesti kao što su rak, artritis i reumatizam. Reich je uveo pojam prstenova i segmentacije oklopljavanja tijela, te je smatrao da su blokovi u tijelu kontrakcije organizma te koje onemogućavaju slobodan tok energije. Blokovi se pojavljuju u obliku prstena na mnogo mjesta u tijelu, Reich ih je podijelio na: očni, oralni, vratni, prsni, dijafragmalni, abdominalni, trtični. Razvio je ideju karakternog oklopa. Oklopljena osoba ne može realno percipirati realnost, realnost percipira kroz oklop, odnosno energiju morfičkih polja koja formiraju taj oklop. S tim realnostima osoba rezonira i one kreiraju njen karakter i oklopljen, isprogramiran život.  
Naša bazična priroda i životna energija na razne načine pokušavaju razbiti taj oklop. Međutim, mi potiskujemo te impulse i nastojimo nezdravim navikama još više ojačati oklop. Te navike vođene nesvjesnim sadržajem našega uma blokiraju povratak našoj bazičnoj prirodi. Da bi se ponovno uspostavio tijek životne, orgonske energije koja je u nama i oko nas, nužno je razbiti blokove energetskog oklopa i poslušati impulse koje nam šalje naša bazična priroda. Tjeskoba, nezadovoljstvo, praznina i razni energetski konflikti koji se manifestiraju kroz bolesti i nepoželjne situacije, pokazatelji su da je vrijeme za skidanje oklopa.

I.A.

subota, 8. rujna 2012.

Kvantnim kodom do bazične vibracije


U prirodi svakog čovjeka je da želi biti u potpunosti integriran sa svojom bazičnom vibracijom. Da želi svjesno iskušavati mir, zadovoljstvo radost, opuštenosti i sve što njegova bazična vibracija nosi. Ulazak u bazičnu vibraciju ostvaruje se putem podsvjesnog uma, kroz prazan prostor. Podsvijest je naše energetsko polje, koje je nastalo programiranjem izvana. I koje sadržava sva naša sjećanja i potisnute emocije. Svako nepoželjno iskustvo koje doživimo, u sebi sadrži nepoželjnu emociju. Svaka takva nepoželjna emocija, ukoliko ju ne propustimo kroz naše energetsko polje, ostaje pohranjena u podsvjesnom umu i takva struktura  kreira naš život.

Nitko od nas nije u potpunosti svjestan što i koliko se nalazi u njegovoj podsvijesti. Naše emocionalno raspoloženje, vitalnost, zdravlje i životne situacije govore nam kakva se tu  kompilacija energija vrti. Većina ljudi provede cijeli svoj život balansirajući između nesvjesnih uvjerenja, vjerovanja i obrazaca, nastoji držati kontrolu nad podsvijesti i potiskivati. To dovodi do raznih uspona i padova i iziskuje jako puno energije, koju osoba sama niti nema. Povezivanje sa svojom bazičnom vibracijom jedini je način koji nas vodi do naših bazičnih vrijednosti, do punog potencijala naše osobne moći.  
Da bi se povezali sa bazičnom vibracijom, potrebno je promijeniti energetsku strukturu, koja nas veže za određena polja. Neka od tih polja nisu u skladu sa našom bazičnom vibracijom i kao takva su za nas destruktivna. U procesu povezivanja sa bazičnom vibracijom, sve ono što nije u skladu sa tom vibracijom postepeno će otpasti. Neke će podsvjesne strukture, koje nam crpe energiju, otpasti same po sebi, a neke će izlaziti na površinu sloj po sloj. Koje nam sve dobrobiti donosi povezivanje sa bazičnom vibracijom, racionalni um ne može ni pomisliti, zato je najbolje prepustiti se procesu bez postavljenih očekivanja.
Za transformiranje podsvjesnog sadržaja i približavanje bazičnoj vibraciji koristimo Quantec sistem. Quantec je sistem koji pomoću diode sa bijelim šumom uspostavlja interaktivnu komunikaciju sa našim energetskim poljem. Energetsko polje pohrani se na digitalnu fotografiju koja se zajedno sa osobnim podacima pohrani u sistem. Sistem tada skenira energetsko polje i prema trenutnom stanju određuje Osobni KVANTNI KOD, određene vibracije, koje su nužne za postizanje cjelovitosti. Istim putem, preko fotonskog zapisa na fotografiji, vibracije Osobnog KVANTNOG KODA šalju se u intervalima od svaka dva sata, naredna dva mjeseca. U tom se periodu pokreću procesi koji su potrebni kako bi se povezali sa svojom bazičnom vibracijom. Te procese možemo usporediti sa skidanjem oklopa sloj po sloj. Budući da se u tom periodu promijenila naša energetska struktura, za nastavak i napredak Quantec sistem određuje novi Osobni KVANTNI KOD sa kojim se može nastaviti prema željama i potrebama.



Još jedna velika prednost Quantec sistema je ta da se interaktivna komunikacija  odvija na daljinu. Budući da vremenski i prostorno nismo ograničeni, za prijenos informacija dovoljna je digitalna fotografija i osobni podaci. Komunicirati možemo preko telefona, maila ili Skypa, te tako zajedno osmisliti i unaprijediti Vašu kvalitetu življenja.

utorak, 8. svibnja 2012.

S kojim morfičkim poljem rezonirate?

Osamdesetih godina prošlog stoljeća, američki biolog Rupert Sheldrake razvio je teoriju o morfičkim poljima. Prema Sheldrake-u naša svijest je povezana s nevidljivim kolektivnim poljem, koga naziva morfičkim poljem. Poznata priča o 101 majmunu ilustrira nam kako se programira kolektivno morfičko polje.

Japanski majmun Macaca fuscata, koji živi na otoku Koshima udaljenom od japanske obale, bio je predmet istraživanja barem 30 godina.
1952. su istraživači hranili majmune slatkim krumpirima koje su bacali na pijesak. Krumpir je bio nečist i premda su majmuni voljeli slatkoću krumpira, očito nisu voljeli nečištoću. Mlada majmunska beba je našla rješenje i oprala krumpire u obližnjem potoku i predala ih svojoj majci. Kada je jedanput naučila svoju majku tom triku, postupno je sve više majmuna ovladavalo njime.
Između 1952 i 1958 kritična grupa majmuna - procjenjuje se oko stotinu majmuna - je naučila trik s pranjem krumpira. Majmuni sporo uče zar ne?
Međutim, nakon što je pretpostavljeni stoti majmun naučio trik s krumpirom, odjednom je cijelo pleme na otoku ovladalo tim trikom. Što je još iznenađujuće, kolonije majmuna na drugim otocima i glavnom kopnu, odjednom su počele prati svoje slatke krumpire.
Iz nekog neobjašnjivog razloga je sposobnost prenesena na druge majmune na udaljenim lokacijama. Uz to je potreban broj - kritična masa - za taj fenomen nesiguran, postao poznat kao 'Fenomen sto majmuna'.

Svaki član grupe doprinosi kolektivnom morfičkom polju, a ukupna svjesnost tog morfičkog polja je dostupna svakoj individui grupe. Postoji bezbroj morfičkih polja, svaka vrsta predstavlja jednu zasebnu morfogenetičku strukturu; ptice, biljke, ljudska vrsta…..
Svaki je čovjek rođen kao visokovibratorno morfičko polje koje se manifestira kroz autentičnost, točno određenu vibraciju svojstvenu individui. Čovjek kao energetska cjelina, koja je u međusobnoj informacijskoj interakciji sa drugim morfogenetičkim sustavima kao što su obitelj, škola, grad, država, religija, posao,…da bi opstao i da bi se prilagodio okružju u kojem odrasta i živi, potisne svoju bazičnu vibraciju, svoju autentičnost i prihvati kolektivnu morfičku strukturu. 
Morfička polja mogu biti niskovibratorna i visokovibratorna. Niskovibratorna polja vibriraju na frekvenciji straha, boli, patnje, nezadovoljstva, neimanja, nepotpunosti, tuge. Sve su to vibracije određenih polja koja se hrane našom energijom. Osim takvih stanja niskovibratorna polja nose točno određene realnosti koja će točno definirati kako i na koji način će naš život izgledati, što ćemo u životu raditi, od kojih ćemo bolesti bolovati, koliko ćemo dugo živjeti,….. Visokovibratorna polja vibriraju sa stanjima svijesti kao što su mir, potpunost, radost, zadovoljstvo, kreativnost….. daju nam energiju, mogućnosti i ekspanziju.

Na žalost, kolektivna morfička struktura, 'stotinu majmuna' grupe, prožeta je u velikoj mjeri strahom, nasiljem, ograničavajućim vjerovanjima i predrasudama. Dobra je vijest, koju nam i  neuroznanost dokazuje, ta  da smo u potpunosti promjenljivi, mi svjesno možemo  promijeniti realnost koju ćemo iskušavati u svom životu. Samim time povisiti kritičnu masu visokovibratornih polja u kolektivnom morfičkom polju.

Candace Pert, neuroznanstvenica i autorica knjige "Molekule emocija", brojnim je radovima dokazala kako molekule emocija igraju značajnu ulogu i utječu na našu percepciju i svjestan izbor. Prema Candace Pert, svaka emocija koju osjećamo su neuropeptidi, kemijske supstance, koje kruže našim tijelom i utječu na svaku stanicu našeg tijela. Emocije će odlučivati na što se isplati usmjeriti pozornost i što ćemo misliti na svjesnom nivou, a što će ostati potisnuto na dubljoj razini u našem tijelu.

Epigenetika nam govori da ako želimo razumjeti ponašanje i sudbinu nekog organizma, onda prvo trebamo razumjeti njegovu vezu sa prirodnom okolinom. Okružje, odnosno morfička polja, određuju apsolutno sve u našem životu. Informacije iz morfičkog polja potiču u nama emocije i mi se osjećamo i ponašamo na točno određeni način, imamo određene ideje i akcije, način razmišljanja. Mi živimo naše živote na bazi onoga što mislimo o našem svijetu, o sebi, o našim sposobnostima i ograničenjima. Iz kojeg morfičkog polja dolaze vaše misli, s kojim poljem rezonirate? Imamo li izbora?

Preokrećući svoja vjerovanja i prepoznajući svoje misli, prilika je za promjenu. Prema kvantnoj fizici, svaki je čovjek zaseban promatrač i sa svojom percepcijom predstavlja svijest koja sa svim drugim svijestima može promijeniti svijet. Sama priroda svijesti je kvantna zbog toga što svijest ima svojstva slobodne volje. Dopustite da vaše misli budu vaše misli, vaš slobodni izbor, dopustite si da vas vodi vaša bazična priroda.

Ne doživljavamo svijet takvim zato što je on takav, nego je svijet takav jer ga mi takvim doživljavamo

utorak, 17. travnja 2012.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe…


Misli koje je za svoj 70. rođendan, 16. travnja 1959. godine, Charlie Chaplin poklonio čovječanstvu.



Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove BITI VJERODOSTOJAN.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, to zovem POŠTOVANJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo zapravo bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, to zovem ZRELOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem VJERA.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samome sebi krasti vrijeme, i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost.

Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTAVNOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao “zdravi egoizam”, ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam željeti uvijek biti u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE događa. Tako živim svakoga dana i zovem to ISPUNJENJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj je um dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA.

Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvijezde se ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svijet. Danas, ja znam: TO SE ZOVE ŽIVOT.

Charlie Chaplin

Preuzeto sa Bitno.NET





petak, 30. ožujka 2012.

REPROGRAMIRANJE DNK

Ruski znanstvenici su istraživanjem direktno i indirektno objasnili fenomene kao što su: vidovitost, intuicija, spontano zacjeljivanje i zacjeljivanje na daljinu, samoizlječenje, tehnike afirmacije, neobičnih svjetala/aura oko ljudi (naročito spiritualnih učitelja), utjecaj uma na vremenske uzorke i mnogo drugih stvari. Postoje dokazi o cijelom novo tipu medicine u kojemu DNK može biti mijenjan i reprogramiran uz pomoć riječi i frekvencija bez isključivanja i zamijene jednog jedinog gena. U prijevodu, znanstvenici su nedavno dokazali da se DNK može reprogramirati riječima i frekvencijama. Samo se 10% DNK koristi za građenje proteina. Taj dio je u fokusu zapadnjačkih istraživača DNK-a i taj dio je ispitan i kategoriziran. Ostatak od 90% DNK-a se smatra „otpadom“ DNK-a. Ruski znanstvenici su pak uvjereni da priroda nije glupa te su se udružili s lingvistima i genetičarima da bi zajednički istražili tih 90% otpada DNK-a. Njihovi rezultati, otkrića i zaključci su jednostavnom riječju revolucionarni! Prema njihovim riječima, naš DNK nije samo zaslužan za konstrukciju naših tijela već služi i za pohranu podataka i komunikaciju. Ruski lingvisti su pronašli da genetički kod, naročito onaj u „navodnih“ beskorisnih 90%, prati iste zakone kao i svi ljudski jezici. Do sada su oni ispitali zakone sintaksi, semantiku i osnovna pravila gramatike. Oni su pronašli da lužine naše DNK prate regularnu gramatiku i da imaju isti niz zakonitosti kao drugi jezici. Dakle, ljudski jezici nisu samo tako slučajno nastali već su refleksija nerazdvojive DNK.



Ruski biofizičar i molekularni biolog Pjotr Garajajev i njegove kolege su također istraživali vibracijsko ponašanje DNK . Zaključak do kojeg su došli bio je taj da  živući kromosomi funkcioniraju kao solitonični/holografski kompjuteri koji koriste našu endogenu DNK lasersku radijaciju. To znači da su, na primjer, uspjeli modulirati određene uzorke frekvencija na lasersku zraku i da su s tim utjecali na DNK frekvenciju i s time na samu genetičku informaciju. Pošto su bazične strukture DNK lužinasti parovi te je jezik sačinjen od iste strukture, nije potrebno dekodiranje DNK. Možemo koristiti same riječi i rečenice ljudskog jezika-što je također dokazano. Živa DNK supstanca će uvijek reagirati na jezično modulirane laserske zrake čak i na radio valove, ako se koristi pravilna frekvencija. Ovo konačno znanstveno objašnjava zašto afirmacija, autogeni treninzi, hipnoza i slične stvari koje imaju jak efekt na ljudska tijela u stvari djeluju. Potpuno je normalno i prirodno za DNK da reagira na jezik. Dok zapadnjački znanstvenici sijeku jedan gen iz DNK lanca da bi ga ubacili negdje drugdje, Rusi su entuzijastično radili na napravi koja može utjecati na celularni metabolizam kroz odgovarajuće modulirane radio i svjetlosne frekvencije da bi tako popravili genetičke defekte.

Pogledajte video: 


preuzeto sa funkymem.com

petak, 9. ožujka 2012.

Sva su djeca rođeni geniji

Autor: Tena Čačić, dipl. učitelj | 4.5.2010


"Sva su djeca rođeni geniji, a mi potrošimo prvih šest godina njihova života kako bismo uništili tu genijalnost."
Buckminster Fuller


Većina stvari i događaja s kojima se susrećemo tijekom života rezultat je naših uvjerenja. Mi smo doslovce – ono u što vjerujemo. No, u što to vjerujemo? Tko je stvorio i još uvijek stvara ta uvjerenja?  Najčešće prihvaćamo  uvjerenja ne znajući  zašto. Zbog čega je to tako i kada počinje? Svijet su zahvatile velike promjene, što možemo očekivati u budućnosti i kako na to pripremiti našu djecu? Koja uvjerenja djeca trebaju usvojiti u ranim fazama života  da izrastu u uspješne i odgovorne osobe?

Članak će pokušati donijeti odgovore na  navedena pitanja sa svrhom poticaja na razmišljanja koja bi mogla doprinijeti osobnom boljitku,a samim time i boljitku zajednice.

21. stoljeće teče, svijet je zahvatila komunikacijsko - informacijska revolucija. Trenutno živimo promjenu  koja mijenja načine komunikacije, mišljenja i napretka određujući kako ćemo raditi, zarađivati za život i uživati u životu. Informacije su postale lako dostupne svima, samo ih je  potrebno poželjeti naći.  Ljudska svijest se budi, otkrića kvantne fizike potvrđuju filozofije starih Grka. Stoljećima stara mudrost istoka isprepliće se sa znanstvenim postignućima zapada. Kvantna fizika je dokazala da je sve u biti energija.  Ljudi su sazdani od iste tvari kao i priroda,od stanica.  Stanice sačinjavaju  atomi, a atome  subatomske čestice. Subatomske čestice mogu biti energija ili tvar, ovisno kako ih promatramo. To je dovelo  do novih pogleda na život koji se još uvijek oblikuju. Po prvi put u povijesti ljudi postepeno počinju shvaćati da se može ostvariti sve što se može  zamisliti. Misli su tvari. Misli su energija. No, tek nekolicina  zna kako se okoristiti tim spoznajama. Svaka pojedina misao koju smo pomislili uzrokuje fizičku promjenu. Mi smo proizvod svih misli koje smo pomislili, osjećaja koje smo osjetili i radnji koje smo uradili do sada. Stoga, misli koje sada mislimo, osjećaji koje sada osjećamo i radnje koje trenutno poduzimamo odredit će našu budućnost.

Sve je manifestacija beskonačne inteligencije. Ljudi su jedan oblik te inteligencije,a razlikuju se od ostalih jer imaju sposobnost spoznati tko su zaista. Načinjeni su od tijela, uma i duha. Duh je najvažniji jer ih  povezuje s izvorom svega, beskonačnom inteligencijom. Što smo više povezani, više ćemo uživati u obilju koje nam pruža ta inteligencija u svrhu ispunjenja naših želja. Patimo i naprežemo se kad nismo povezani. Namjera beskonačne inteligencije (Boga, svemira...) za svako ljudsko biće je uživanje u neograničenom uspjehu.

Ono što kao roditelji podučavamo djecu nije različito od onoga što moramo podučiti sami sebe. Potrebno je naučiti razmišljati i ponašati se na pozitivan način koji je u skladu s onime što želimo postati, raditi i doživjeti u životu.


"Igra života je igra  bumerangom. Naše misli, djela i riječi vratit će nam se prije ili kasnije, iznenađujućom preciznošću." 
Florence Shinn


Dr. Deepak Chopra u knjizi Sedam duhovnih zakona za roditelje na jednostavan način objašnjava kako voditi djecu do uspjeha i ispunjenja živeći u skladu sa svojom pravom prirodom, željama, snovima. Zamisao koja prožima knjigu jest da se danas više nego ikada, u dobu nasilja i zbunjenosti stavlja pred roditelje potreba da preuzmu ulogu duhovnih učitelja svoje djece. Zakoni koji omogućuju Prirodi da djeluje odnose se na svakoga i sve, stoga je razumijevanje duhovnih zakona važno za cijelo društvo i civilizaciju. Ako bi dovoljan broj djece bio odgojen u praksi sedam duhovnih zakona, cijela naša civilizacija bila bi preobražena. Ljubav i suosjećanje mogli bi postati glavno životno načelo,a svaki čovjek uspješan, bez iznimke.

Dijete koje odrasta s duhovnim vještinama bit će sposobno odgovoriti na temeljna pitanja o tome kako beskonačna inteligencija djeluje, razumjet će izvor stvaralaštva u sebi i izvan sebe, bit će sposobno provoditi neprosuđivanje, prihvaćanje i istinu, što su najvrednije vještine koje možemo posjedovati u odnosu s drugim ljudima i neće biti pod utjecajem tjeskobe i straha.

Svatko na svijetu ima želje. Od samog početka djeca moraju znati da je želja najtemeljitiji poriv ljudske naravi. Ukoliko roditelj  uči dijete od malena u skladu s duhovnim zakonima, sve vrste inteligencije djeteta razvit će se do neslućenih mogućnosti bez obzira na njegove genetske predispozicije.

Jednostavnim jezikom prilagođenom djeci sedam zakona glase:
1. Sve je moguće
2. Ako nešto želiš, to daj
3. Kad donosiš neku odluku, mijenjaš budućnost
4. Nemoj reći ne – kreći se tokom
5. Svaki put kad nešto želiš, siješ sjeme
6. Uživaj u putovanju
7. Ovdje si zbog nekog razloga

Važno je naglasiti da je svaki od sedam duhovnih zakona potrebno prenijeti kao svoj vlastiti pogled na život, jer roditelj djelotvornije podučava onim što jest, nego onim što govori.

U nastavku knjige dr. Chopra donosi kako provoditi duhovne zakone pojašnjavajući kognitivne promjene i djetetovo shvaćanje svijeta obzirom na razvojnu fazu, kako razlučiti ispravno od neispravnoga te kako ugraditi sedam duhovnih zakona u obiteljsku rutinu.

Priroda je stvorila mozak takvim da on tijekom prvih šest godina života može usvajati informacije ogromnom brzinom i bez imalo napora. Najdublja uvjerenja i stavovi o životu stvaraju se upravo u tom razdoblju. Odgajajući djecu u uvjerenju neograničenih mogućnosti i  odgovornosti za kreiranje vlastitog života  stvaramo svijet sreće, blagostanja i neslućenih mogućnosti.


Preuzeto sa www.ringeraja.hr


utorak, 24. siječnja 2012.

Tajna za vas


Tajna nam govori da smo sami privukli sve ono što nas okružuje ovoga trenutka, čak i ono što ne želimo. Tu je istinu teško prihvatiti, ali kada je prihvatimo preobrazit će nam život.

Do toga je došlo zato jer nismo bili svjesni istinske moći svojih misli. Naravno da nije moguće nadzirati apsolutno svaku našu misao, zato će nam osjećaji vrlo brzo reći što mislimo. Naše misli određuju frekvenciju na kojoj vibriramo, a osjećaji nam daju odgovore koja je to frekvencija. Ako se osjećamo loše, nalazimo se na frekvenciji privlačenja loših stvari. Da bi postigli ono što želimo i čemu težimo, jednostavno se trebamo dobro osjećati - vibrirati na toj frekvenciji.

Svi smo mi iskusili lančanu reakciju započetu jednom lošom mišlju. Jedna loša misao privukla je drugu, frekvencija se ustalila i sve je krenulo nizbrdo. Dobra je vijest ta da ustajalu frekvenciju možemo promijeniti svjesnom promjenom svojih misli.

Tajna je otkrivena. O nama ovisi da li smo spremni na promjene, okrenuti se vlastitoj nutrini, svojim mislima i osjećajima, vibrirati na pozitivnoj frekvenciji i širiti taj signal.

Quantec sistem daje nam dublje uvide u našu podsvijest, otkriva uzroke negativnih stanja, pomaže da osvijestimo naše misli i osjećaje. Na osnovu tih informacija izradit ćemo potporni program, sa kojim ćemo se dovesti do više - zdrave frekvencije.


I.A

nedjelja, 22. siječnja 2012.

Bolesti i njihova skrivena značenja

Ovdje ću opisati nekoliko primjera bolesti i njihova skrivena značenja na dubljim razinama.
 Iz knjige "Iscjeljenja se događaju uz vašu pomoć" Carol Ritberger
Astma

Opći opis: Astma je upala bronha prouzročena alergenima kao što su dim, kemijski toksini, životinjske ljuskice, plijesan i prehrambeni aditivi. Može se aktivirati uslijed prehlade, gripe, stresa, slabosti nadbubrežnih žlijezda, hipoglikemije, oslabljene funkcije štitne žlijezde ili visokog unosa soli. Mogu je prouzročiti i prehrambene alergije na pšenicu, kukuruz te mliječne proizvode.

Psihološke implikacije: Sklonost zabrinjavanju i življenje s blagom tjeskobom zbog strepnje da će se nešto lose dogoditi. Ako se ne zabrinjavaju zbog budućnosti, astmatičari su skloni baviti se prošlošću i svim neuspjesima, teškim trenucima i negativnim događajima koji su im se dogodili, a to podupire njihovu potrebu za zabrinjavanjem.

Skloni su potiskivati emocije i nerado izražavaju svoje potrebe. Uspostavljaju međuovisne odnose, ali zamjeraju roditeljima i osjećaju da ih sputavaju - te čak guše. U donošenju odluka ravnaju se prema drugima jer strahuju da će donijeti loše odluke, a zatim drugima zamjeraju pokušaje da i upravljaju njima. Mrzovoljni su i osjećaju se krivima zbog gotovo svega. Takvi su zato jer vjeruju da su sami krivi kad nešto pođe po zlu.

Povezane emocije: Žalost, razočaranje, zamjeranje, gnjev, krivnja i stid.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše - rasti i izražavati se.

Što valja promijeniti: Stavove.

Autoimuni poremećaji

Opći opis: Autoimuni poremećaji događaju se uslijed narušavanja ravnoteže mehanizama imunološkog sustava. Na normalna tjelesna tkiva reagira kao da su alergeni. Čineći tijelo alergičnim na sebe i uzrokujući okretanje sustava protiv sebe.

Psihološke implikacije: Uzrok svakog autoimunog poremećaja - kroničnog umora, lupusa, reumatoidnog artritisa, fibromilalgije ili AIDS-a - u pravilu je psihološki obrazac nerealnih očekivanja od samoga sebe te gnjeva usmjerenog prema sebi. Posrijedi je gnjev zbog kojeg su ljudi alergični na sebe i okreću se protiv sebe, poput  bolesti uslijed koje se imunološki sustav okreće protiv sebe.

Ovim su poremećajima najpodložnije osobe koje su sputane sumnjom u sebe, koje nikada ne nalaze osobno zadovoljstvo i zadovoljenje kojemu teže i za kojim žude, koje osjećaju da se nikada ne uklapaju u konvencionalne društvene strukture, koje strahuju od neuspjeha, koje ne vjeruju i koje strogo kritiziraju sebe.

Povezane emocije: Strah, gnjev, tjeskoba, frustracija, stid 

Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše - rasti i izražavati se; potreba uma - osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.

Što valja promijeniti: Stavove i misli.

Kandidijaza

Opći opis: Kandida je gljivica koju nalazimo u crijevima i koja normalno živi u zdravoj ravnoteži s drugim bakterijama i gljivicama cijeloga tijela. Međutim, kad se pH vrijednost (kisela i lužnata) poremeti, uvjeti u crijevima se promijene i nastaje savršeno okružje za brzo množenje te gljivice. Imunološki sustav zbog toga oslabi, a njegova je sposobnost održavanja ravnoteže gljivica i bakterija narušena. Posljedica je kandidijaza, gljivična infekcija koja se može pojaviti u području vagine ili mokraćnog mjehura, sistemski zahvatiti cijelo tijelo ili se očitovati kao oralna kandidijaza.

Psihološke implikacije: Kandidijaza odražava emocionalni distres zbog odnosa, osobito s majkom. Ti ljudi osjećaju da ne primaju potporu, da ih drugi ne cijene i ne vole. Postaju ogorčeni i mrzovoljni. Pesimistični su i skloni optuživati druge za nesreće u svojemu životu. Osjećaju bespomoćnost, gađenje i gnjev - prema sebi i prema ljudima koji ih okružuju.

Budući da je odnos s majkom vrlo važan za emo-cionalni razvoj, ako ne postoji čvrsta veza, pojavljuju se snažni osjećaji manjkavosti te sklonost ovisnostima kao što su ovisnost o hrani, trošenju i katkad čak kockanju. Te osobe ovisnostima nastoje ispuniti emocionalnu prazninu koju osjećaju. Također su sklonije napadajima depresije. Postoji sklonost potiskivanju emocionalnih povrjeda i uskraćivanje samome sebi užitka ljubavi ili brižnog odnosa.

Povezane emocije: Žalost, tuga, mržnja, strah od napuštanja.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela – povezati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.

Što valja promijeniti: Obrasce.

Rak

Opći opis: Rak je mutacija stanice koja je izgubila svoje normalne zrne pa je počela neregulirano rasti. Može zahvatiti bilo koje tkivo u organu. Budući da malformirane stanice rastu neuobičajno brzo, stvaraju masu kanceroznog tkiva koja zadire u susjedna tkiva; rak može metastazirati i u druge dijelove tijela. Vjerojatnost za njegov nastanak veća je kad imunološki sustav ne funkcionira pravilno.

Psihološke implikacije: Alopatska i bihevioralna medicina slažu se po pitanju ove bolesti: smatraju je bolešću ljubaznih ljudi, što znači da su joj podložni i ljudi koji potiskuju svoje osjećaje i emocionalne potrebe, koji su skloni izbjegavati sukobe pod svaku cijenu (čak i na vlastitu štetu) i koj su skloni ne zahtijevati ništa od drugih jer ne žele da ih doživljavaju  kao teret ili kao previše potrebite.

Tipovi osobnosti skloni raku jesu oni ljudi koji osjećaju da emocionalnim potrebama drugih moraju dati prednost pred vlastitim potrebama. Iako se samoprijegor smatra poželjnom i hvalevrijednom značajkom, posrijedi je sklonost obuzdavanju izražavanja emocija, osobnih potreba i želja. Takvo ponašanje potiče stav mučenistva te podupire strahove od napuštanja i odbacivanja.

Kad oboljele od raka upitate zašto se žele iscijeliti, među najčešćim odgovorima je želja da budu zdravi za svoje supružnike i djecu. Malokad za sebe. Doima se da tuđim potrebama daju prednost pred svojim čak i kad je njihov život u pitanju.

Povezane emocije: Usamljenost, beznađe, bespomoćnost, pesimizam, zamjeranje, nemoć.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše - rasti i izražavati se.

Što valja promijeniti: Stavove.

Sindrom kroničnog umora

Opći opis: Ovaj se sindrom nekoć smatrao primarno prouzročenim općim umorom uslijed pretjeranog rada ili duljili razdoblja stresa, ali istraživanja danas otkrivaju da je zapravo posljedica autoimunog poremećaja koji, zanimljivo, više pogađa žene nego muškarce. Iako nije potvrđeno, smatra se da je uzrok Epstein-Barr virus, odgovoran za mononukleozu, jer su im mnogi simptomi zajednički

Psihološke implikacije: Najčešći dublji uzrok sindroma kroničnog umora jest frustracija zbog mentalne prcopterećenosti te činjenice da osoba nikada nema vremena za ono što je važno. Oboljeli patc'od onoga što dr. Stephen Covey, autor djela Sedam navika uspješnih ljudi, naziva "ovisnošću o hitnosti", Što znači da ih pokreće potreba za obavljanjem onoga što je hitno umjestoonoga što je važno.

Ljudi oboljeli od sindroma kroničnog umora bez iznimke govore kako su prije bolesti osjećali da ne upravljaju vlastitim životom, da su bili preopterećeni, emocionalno obamrli i da su jurili od jedne obveze na drugu, ne nalazeći vremena za uživanje u životu. Žalili su se da im ljudi crpe energiju, da uvijek uzimaju, ali nikada ne daju ništa zauzvrat. Nisu imali vremena za ono Što su voljeli. Umjesto toga su vrijeme provodili odgovarajući na potrebe drugih.

Oni boluju od onoga što nazivam "ne sindrom", odnosno nisu sposobni reći "ne" ako je nekome potrebna njihova pomoć. Doima se da teško predaju zadatke drugima i vjeruju da ništa neće biti učinjeno kako valja ili na vrijeme ako to sami ne učine.

Povezane emocije: Gnjev,  zamjeranje, frustracija, tjeskoba, razdražljivost, strah od izdaje.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma - osjećati se sigurno i upravljati svojim životom.

Što valja promijeniti: Misli.

Depresija

Opći opis: Depresija se najčešće pojavljuje uslijed remećenja normalne životne ravnoteže, gubitka, sukoba ili traume, a smatra se da nije jedinstvena bolest ili stanje, već posljedica više poremećaja raspoloženja različitih intenziteta. Medicinski je uzrok teško ustanoviti, ali ako je razmotrimo sa psihološkog stajališta, opažamo specifične predvidljive misli i emocije.

Psihološke implikacije: Prema svjetonazoru oboljelih, ljudi i život su ih iznevjerili pa nemaju od koga primiti emocionalnu potporu. Osjećaju se usamljeno i napušteno te se ponašaju kao žrtve okolnosti. Smatraju da nemaju nadzor nad onim što im se događa. Oni reagiraju umjesto da svoj put uzmu u svoje ruke.

Smatraju da je sve protiv njih, a život za njih nije onoliko divan kao što se priča. Njihov se svijet smanjuje jer se povlače od njega, a mogu i potpuno izgubiti entuzijazam za sudjelovanje u životu. Sve im je gnjavaža, preteško ili nije vrijedno truda. Osjećaju se praznima iznutra, bez emocija.

Povezane emocije: Žalost, tuga, očaj, bespomoćnost, beznađe.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela - povezivati se s drugima i osjećati se voljeno

Što valja promijeniti: Obrasce.

Dijabetes

Opći opis: Posrijedi je poremećaj uslijed kojega je razina glukoze (šećera) u krvi abnormalno visoka jer tijelo ne oslobađa inzulin ili ga ne iskorištava primjereno. Dva su tipa - tip 1 i tip 2 - učestalija. Ljudi s dijabetesom tipa 1 proizvode malo inzulina ili ga uopće ne proizvode. Kod tipa 2 gušterača i dalje proizvodi inzulin, ali tijelo razvija otpornost na njegovo djelovanje, što dovodi do pomanjkanja. Pretilost i obiteljska genetika povećavaju rizik od dijabetesa tipa 2.

Psihološke implikacije: Ovi ljudi osjećaju da im slatkoća života izmiče, a opterećenosti narušava njihovu sposobnost uživanja u njoj. Iako se rađa sklonost pribjegavanja drugim stvarima s ciljem hranjenja unutarnjeg nezadovoljstva, a to je u mnogim slučajevima hrana. Pa ipak, hrana koja zadovoljava njihove psihološke žudnje nije nužno i hrana koja pogoduje zdravlju tijela.

Psihološki uzroci dijabetesa povezani su s osjećajima nedostatka, strasti, ljubavi, sreće, radosti, obilja, nade i sposobnosti nalaženja jednostavnih užitaka te uživanja u njima. Takvi su ljudi skloni žudjeti za onime što je bilo i živjeti u prošlosti. Izražavaju duboko nezadovoljstvo životom. Mnogi vjeruju da ne zaslužuju da njihove potrebe budu zadovoljene i smatraju da nisu dostojni užitaka koje život nudi. Ogorčeni su i osjećaju se jadno te zbog toga pate od niskog osjećaja vlastite vrijednosti i samopoštovanja.

Povezane emocije: Žalost, tuga, krivnja, zabrinutost, bezvoljnost, ogorčenost, bespomoćnost.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše - rasti i izražavati se; potreba tijela - povezivati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.

Što valja promijeniti: Stavove i obrasce.

Fibromiom

Opći opis: Fibromiomi su nekancerozne mase koje rastu u sluznici maternice i u tkivu dojke. U maternici su neopazivi sve dok ne narastu toliko da stvaraju probleme kao što je obilno menstrualno krvarenje. Tada mogu prouzročiti i bol u trbuhu te zdjelici. U dojkama su pomični, gumasti čvorići koji se pojavljuju kao male kvržice. Skrb za jetru može spriječiti nastavak fibromioma.

Psihološke implikacije: Fibromiomi su toksična odlagališta emocija usmjerenih prema sebi: gnjeva, stida, zamjeranja : razočaranja. To su spremišta starih emocionalnih rana koje hrane strahove od napuštanja i izdaje. Prisutni su i jaki osjećaji manjkavosti te osjećaj da nismo do-voljno dobre. Prisutni su i problemi odbacivanja s jednim roditeljem: u slučaju majke posrijedi je frustracija zbog nesposobnosti da joj udovoljimo ili da postignemo njezino odobravanje.

U slučaju oca posrijedi je problem izbjegavanja te kritiziranja zbog pretjerane emocionalnosti, ili je otac možda postavio nerealna očekivanja koja su urodila abnormalnim ponašanjem. Te se žene bore s pitanjima osobne moći te s teškoćama vezanim uz vlastitu vrijednost. Doima se da koliko god se trudile, to nikada nije dovoljno. Kao da se neprestano moraju dokazivati kako bi postigle željeno prihvaćanje i poštovanje. Perfekcionistice su te nerealna očekivanja postavljaju pred sebe i pred druge ljude.

Povezane emocije: Gađenje, razočaranje, gnjev, žalost, tuga, stid, bijes, nesnošljivost.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela - povezivati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.

Što valja promijeniti: Obrasci.

Fibromijalgija

Opći opis: Fibromijalgija je zapravo artritična bolest mišićnog sustava i njegovih sastavnica: fascije - tanke, prozirne, polutekuće tvari koja drži mišiće, živce i tkiva na okupu; tetiva, koje povezuju mišiće s kostima, i ligamenata, koji povezuju kosti. Najveći dio nelagode i boli povezane s fibromijalgijom proizlazi iz fascije, koja je odgovorna za uklanjanje toksina drugih nepotrebnih otpadnih tvari iz mišića i tkiva, radi eliminacije.

Psihološke implikacije: Ovi se ljudi bore s pitanjima vezanim uz nedostatak - nedostatak osobne moći, ljubavi prema sebi, vlastite vrijednosti, sposobnosti, sredstava (vremena i novca) te potpore. Osjećaju se odvojeno od svijeta, kao da su autsajderi koji gledaju kako drugi žive u sreći i zdravlju i. U sebi nose duboko zamjeranje i frustraciju jer se doima da nisu sposobni ostvariti svoje želje i snove. Kao da su zaglavili i, koliko god se trudili, ne uspijevaju napredovati.

Smatraju da je život borba i da je težak. Skloni su susprezati svoje emocije i potiskivati stare emocionalne povrjede. Osjećaju se zarobljeno, u negativnoj vezi ili na lošem radnom mjestu, i plaše se poduzeti korake potrebne za promjenu. Teško im je zadržati uzemljenost u stvarnosti. Lakše im je gledati kroz prizmu vlastite mašte nego vidjeti ono što uistinu jest. Ti ljudi lako pokleknu  pod zahtjevima života; oni to smatraju neprijateljskim, a ljude si smatraju bezobzirnima.

Bore se s nasiljem i neprijateljskim stavom svijeta te ne shvaćaju zašto se svi jednostavno ne slože i ne prihvate jedni druge umjesto da izazivaju sukobe i stvaraju emocionalnu bol. Umjesto da teku sa strujom, oni se opiru, a umjesto da rješavaju probleme oni ih nose uokolo u fascijama mišića.

Povezane emocije: Nezadovoljstvo, krivnja, zabrinutost, bespomoćnost, beznađe, očaj, razočaranje.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom; potreba tijela – povezivati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.

Što valja promijeniti: Misli i obrasce.

Srčani udar

Opći opis: Dotok krvi je odjednom i znatno ograničen ili prekinut pa srce prestaje funkcionirati. Ako se krv brzo ne vrati, srčani mišić odumire zbog nedostatka kisika.

Psihološke implikacije: Ovi ljudi žive s neprestanim i dugotrajnim stresom te iskazuju tipično ponašanje tipa A: naprasitost, agresivnost, zahtjevnost i malokad su zadovoljni. Imaju potrebu upravljati ljudima i svojim okružjem. Doima se da se neprestano natječu sa samim sobom i teško prihvaćaju vlastite slabosti, postavljaju nerealna očekivanja, a tada se prisiljavaju ostvariti svoje ciljeve.

Gnjevni su, skloni zamjeranju, nesnošljivi, cinični, svadljivi i neumoljivi u težnji ostvarenja ciljeva. Smatraju da je život težak, da se mora mnogo raditi i da napredovanje iziskuje vrlo mnogo naprezanja. Često doživljavaju napadaje tuge i osjećaju se prazno iznutra, kao da ih život mimoilazi. Osjećaju se izrabljeno, kao da ih ljudi iskorištavaju. Zamjeraju drugima jer moraju nositi odgovornost skrbi za njih. Bore se sa strahovima vezanim uz opstanak i nepoznato.

Sklon i su sumnjičavosti i ne vjeruju nikome u mnogim slučajevima čak ni sebi. Nikada se ne žale zbog nedovršenih poslova, već umjesto toga tvrde da uvijek imaju previše posla. Žude za sporijim tempom, za kvalitetnijim životom i za vremenom u kojemu će uživati u onome što toliko marljivo priskrbljuju. Tvrde da ne uspijevaju postići ljubav, potporu ili uvažavanje koje im je potrebno.

Povezane emocije: Tuga, gnjev, zamjeranje, strah, izdaja, nesnošljivost, očaj.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše - rasti i izražavati se.

Što valja promijeniti: Stavove.

Visoki kolesterol

Opći opis: Kolesterol je tvar srodna masnoći koju tijelo prirodno proizvodi i koja je presudna za normalne funkcije kao što je stvaranje novih stanica, izoliranje živaca i proizvodnja hormona. Jetra je odgovorna za proizvodnju sveg kolesterola koji je tijelu potreban. Genetika, slab metabolizam, kronična upala i pretjerana konzumacija hrane koja začepljuje arterije pridonose povišenju razine. Dvije su vrste kolesterola: HDL ili dobar kolesterol i LDL/VLDL ili loš kolesterol. VLDL je odgovoran za prijenos triglicerida - šećeru srodnih masnoća u krvi koje se najčešće očituju na bedrima i bokovima.

Psihološke implikacije: Ovi su ljudi iznutra gnjevni i imaju problem s povjerenjem. Vjeruju da ljudima nije stalo do njih i da ih samo iskorištavaju. Imaju probleme s nesigurnošću vezane uz gubitak - novca, radnog mjesta, stvari i zdravlja. Prisutna je sklonost cinizmu, sumnjičavosti, predrasudama i paranoji. Pretjerano su skloni kritiziranju i osuđivanju, tvrdoglavi i nerealni u očekivanjima.

Lako se razljute te osjećaju frustraciju i gađenje kad drugi ne slušaju njihove prijedloge ili ne učine ono što oni smatraju ispravnim. Teško opraštaju i skloni su kipjeti iznutra umjesto da izraze svoje emocije. U tim su stanjima mračni i mrzovoljni te im je teško reći bilo što pozitivno ili vidjeti nešto dobro u svijetu. Usredotočeni su na probleme i bave se njima do pretjerivanja. Teško im je pronaći radost u životu. Naprasiti su, pretjerano ambiciozni, skloni pretjerivanju, preopterećeni i rade previše. Malokad s zadovoljni onime što su postigli.

Povezane emocije: Gnjev, krivnja, stid, zamjeranje.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma - osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.

Što valja promijeniti: Misli.

Nesanica

Opći opis: Nesanica obuhvaća razne poremećaje spavanja kao što su otežano tonuće u san, učestala buđenja, teškoće pri povratku u san i prerano buđenje.

Psihološke implikacije: Tri su glavna straha koji pridonose nesanici:
1. strah od nepoznatoga (neposjedovanje nadzora)
2. strah vezan uz opstanak (sigurnost)
3. strah od napuštanja (nedostatak osjećaja voljenosti).

Ljudi koji pate od nesanice, u pravilu se bore s problemima povjerenja, iako češće sa sobom nego s drugima. To stvara stav nezadovoljstva i jada. Situacija nikada nije ispravna ili onakva kakva bi trebala biti, ili nikada nemaju dovoljno - vremena ili novca. Emocionalno su iscrpljeni i pojedinosti ih Iako preopterete. Imaju beskrajan popis zadataka koje je potrebno obaviti, ali koliko god se trudili, doima se da nikako ne uspijevaju obaviti sve što je potrebno. Taj golemi popis zadataka ih izjeda, što oslabljuje njihov imunološki sustav te ih čini podložnima kroničnim bolestima povezanim sa stresom. Njihova uobičajena pritužba jest da nemaju ravnotežu u svojemu životu. Stres je uobičajen, a ako imaju slobodnog vremena, ispune ga kućanskim poslovima umjesto da se opuste.

Povezane emocije: Žalost, strah, zabrinutost, zamjeranje.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma - osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.

Što valja promijeniti: Misli.

Migrene


Opći opis: Migrena je glavobolja karakterizirana pulsirajućom, jakom boli na jednoj strani glave, praćena mučninom, osjećajem hladnoće, povračanjem,  slabošću, vizualnim poremećajima i vrtoglavicom. Može biti genetska ili prouzročena prehrambenim alergijama, natrijevim glutamatom, umjetnim zaslađivačima, hormonskom neravnotežom, promjenama vremena ili pomanjkanjem serotonina.

Psihološke implikacije: Osobe koje pate od migrena u pravilu su pretjerano ambiciozne, teže besprijekornosti, samokritične, osjetljive na kritiku, neprestano tjeskobne i sklone potiskivanju emocija. Kao da su na rubu vrenja te neprestano u stanju napetosti. Osjećaju se preopterećeno životnim odgovornostima i katkad jednostavno požele udaljiti se od svih. Lako ih zaslijepe tuđi postupci i osjećaju kao da su "u mraku" te ne znaju što se događa oko njih.

Žive u strahu od odbacivanja i napuštanja. Perfekcionisti su i vjeruju da se moraju dokazivati kako bi drugima bili potrebni i kako bi im se sviđah. Lako podliježu frustraciji i razljute. se gotovo do bijesa ako netko od njih očekuje da učine nešto, a ne pruži im informacije ili oruđe potrebno da se to ostvari. Ne vole da im drugi govore što im je činiti, kako da nešto učine ili da im zapovijedaju.

Povezane emocije: Gnjev, bijes, zamjeranje, frustracija, prezir, gađenje, strava, stid.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se; potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.

Što valja promijeniti: Stavove i misli.

Multipla skleroza

Opći opis: Posrijedi je propadanje mijelinske ovojnice koja štiti živce. Ovojnica se upali i počinje gubiti funkciju pa dolazi do kratkog spoja u električnom protoku te do upale živca. Ponavljanje takvog nadraživanja uzrokuje sklerozu (otvrdnjavanje) i premda se ovojnica normalno obnavlja, oštećenje se događa prebrzo da bi se odvio proces iscjeljivanja. Multipla skleroza je degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava koja može napredovati polako te na neko vrijeme čak nestati i ponovno se vratiti. Posrijedi je autoimuni poremećaj i doima se povezanim s virusom herpes zostera i Epstein-Barr virusom.

Psihološke implikacije: Najčešća implikacija je bolesnikova nesposobnost da vjeruje samome sebi, svojoj intuiciji ili procesu života - da će imati ono što mu je potrebno za preživljavanje. Prisutna je sklonost osjećaju neposjedovanja nadzora pa je osoba pretjerano usredotočena na raspored i planiranje. Odlučna je, tvrdoglava i mentalno kruta te vjeruje da je uvijek u pravu i da svi drugi griješe. Opire se promjeni sve dok potpuno ne shvati što ta promjena obuhvaća i kako će utjecati na nju.

Takvi ljudi iskazuju opsesivno-kompulzivno ponašanje. Smatraju da su jedini odgovorni za rješavanje problema svih drugih ljudi, ali kad ih se' zamoli za pomoć, ljute se i smatraju da drugi iskorištavaju njihovu dobrodušnost. Skloni su pretjerano analizirati situacije i probleme. Zbog toga postanu mentalno sputani i neodlučni te se plaše učiniti bilo što u strahu da će pogriješiti. Radije bi ostali gdje jesu i izbjegavah odluke nego počinili pogrješku koju će zažaliti. Paraliza analize za njih je učestao problem.

Povezane emocije: Tjeskoba, gnjev, tuga, gađenje, strava, užas, strah od nepoznatoga, strah vezan uz opstanak i strah od izdaje.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.

Što valja promijeniti: Misli.

Plantarni fascitis

Opći opis: Plantarni fascitis je čest uzrok boli u stopalu i peti. Posrijedi je kronični upalni problem prouzročen ozljedom ili pretjeranim istezanjem plantirnog ligamenta. Budući da plantarna fascija nije elastična, uslijed opetovanog istezanja nastaju mikroskopske napukline, koje se potom upale. Uslijed istezanja napete fascije u napuklinama se taloži kalcij. Ako se problem ne riješi, odnosno ako se plantarni ligament ne stabilizira i zaštiti, kalcij se sve više taloži i stvara koštana izbočenja. Ovo je stanje uobičajeno u ljudi koji mnogo vremena provode na nogama, plešu, redovito koriste pokretnu traku i trče.

Psihološke implikacije: Plantarni fascitis nosi dvije različite poruke. Prva je vezana uz osjećaj zaglavljenosti i strah od napredovanja tih ljudi. Dio problema je osjećaj da ne primaju potrebnu potporu, ali je i ne traže. U najvećoj su mjeri motivirani onime što je hitno umjesto onime što je važno, uslijed čega jača duboko zamjeranje. Teško im je zaključiti situacije i dovršavati poslove. Muči ih strah od nepoznatoga i zbog toga se osjećaju ukopano.

Nisu sigurni tko su i što moraju poduzeti da bi se nešto dogodilo. Ne osjećaju se uzemljenima u stvarnosti i u raskoraku su sa svijetom. Žive u svojem mentalnom svijetu i teško im je održavati prisutnost u sadašnjem trenutku.

Druga je poruka vezana uz njihovu sklonost nezadovoljstvu. Zbog toga se pretjerano naprežu i prisiljavaju činiti te postizati više. Plaše se predugo ostati na jednom mjestu jer strahuju da će život proći pokraj njih. U ostvarenju svojih ciljeva su nepokolebljivi i jure od jedne situacije do druge. Prema njihovu viđenju: ako je malo dobro, mnogo je bolje.

Povezane emocije: Zamjeranje, frustracija, tjeskoba, razdražljivost, gađenje.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma - osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.

Što valja promijeniti: Misli.

Prostata


Opći opis: Prostata je žlijezda veličine oraha koja proizvodi tekućinu za prenošenje spermija. Ujedno regulira protok urina iz mokraćnog mjehura i premda većina muškaraca nije sklona razgovarati o zabrinutosti zbog problema s prostatom, znatno ih opterećuju jer su muška inačica raka dojke. Nailazimo na tri osnovne vrste problema s prostatom:
1. povećanje prostate zvano benigna hiperplazija prostate
2. prostatitis, bakterijska infekcija
3. rak prostate.

Psihološke implikacije: Ovi muškarci sebe shvaćaju kao samodostatne, odnosno vjeruju da se ne moraju oslanjati na druge. Teško im je izražavati emocije jer to smatraju znakom slabosti. Prisutan je stid zbog neispunjavanja tuđih očekivanja ili neodgovornosti; vjeruju da su na određeni način podbacili u svojoj ulozi skrbnika i zaštitnika. Osjećaju da su razočarali one koje vole, Što se može očitovati kao im-potencija. Potisnute su emocije gnjeva, krivnje i žalosti kao posljedice razvoda, gubitka radnog mjesta ili slabog zdravlja. Smatraju se neučinkovitima i nemoćnima te osjećaju da više nisu korisni. Problemi s prostatom u starijim godinama često su posljedica preuzimanja snažne muške uloge rano u životu, na što prisiljavaju majke koje svoje sinove potiču susprezati emocije i ponašati se kao muškarci na koje mogu biti ponosne. Majčina očekivanja nisu im dopustila naučiti izražavati se na zdrav način. Odnosi s očevima sklonim nadzoru i dominaciji također inhibiraju sposobnost razvijanja pozitivnih načina izražavanja emocija.

Povezane emocije: Stid, krivnja, žalost, tuga, razočaranje, gnjev, ravnodušnost.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše - rasti i izražavati se; potreba tijela - povezivati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.

Što valja promijeniti: Stavove i obrasce.

Reumatoidni artritis

Opći opis: Posrijedi je autoimuni poremećaj uslijed kojega imunološki sustav pogrješno protumači dio tijela, kao što je kolagen u vezivnom tkivu zgloba, kao neprijatelja i napadne ga. Kolagen se razgrađuje i zamjenjuje ga ožiljno tkivo, koje zglob čini ukočenim ili nepokretnim. Među čimbenicima koji pridonose njegovu nastanku mogu biti genetika virusne i bakterijske infekcije, prehrambene alergije, kronična upala, slabost nadbubrežnih žlijezda te duže uzimanje aspirina i kortizona.

Psihološke implikacije: Prvi emocionalni čimbenik koji pridonosi nastanku reumatoidnog artritisa jest nezadovoljstvo - životom, samim sobom, odnosima, vlastitim tijelom i zdravljem. Osoba oboljela od reumatoidnog artritisa život smatra teškim i osjeća se razapeto između tuđih potreba i sebe. Prisutna je sklonost pasivno-agresivnom ponašanju. Depresija je učestala, kao i osjećaji emocionalne ranjivosti.

Život im je težak zbog unutarnjeg previranja, stanja emocionalnog nemira, opterećen je dugoročnom napetošću i nikada onakav kakav očekuju. Sebe doživljavaju kao zaglavljenog i nesposobnog napredovati, za što su krivi drugi ljudi, okolnosti ili zla sreća koja ih drži u toj situaciji. Stoga se ljute na sebe i napadaju se u svojim unutarnjim dijalozima. Pate od kroničnog gnjeva i zamjeranja. Umjesto da raspravljaju o problemima odgovornim za te emocije, oni ih potiskuju vjerujući da je bolje šutjeti nego stvarati problem.

Povezane emocije: Gnjev, ogorčenost, zamjeranje, krivnja, gađenje, tjeskoba.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše - rasti i izražavati se.

Što valja promijeniti: Stavove.

Herpes zoster

Opći opis: Virus herpes zoster potječe iz obitelji kojoj pripada i virus uzročnik vodenih kozica. Očituje se u obliku kožne erupcije akutnih upaljenih, preosjetljivih, bolnih mjehurića koji se pojave na trupu, duž perifernog živca. Posrijedi je akutna infekcija živčanog sustava. Aktivan virus uzrokuje povišenu tjelesnu temperaturu, bol u mišićima i jaku bol zahvaćenog dijela tijela.

Psihološke implikacije: Ove osobe imaju osnovnu temu da nikada nije onako kako bi trebalo biti. Stoga Žive u kroničnoj frustraciji i razočaranju. Lako se uznemire i uzrujaju ako se situacija ne odvija onako kako oni žele. Skloni su krajnje pomno pristupati zadacima, ljudima i životu jer strahuju da će se sve raspasti. Bijesni su zbog gubitka potpore i novca. Tjeskobni su i napeti zbog života i odnosa. Smatraju da drugi iskorištavaju njihovu dobrotu te iz njih cijede zadnju kap energije.

Toliko su usredotočeni na svoje tjelesne potrebe da se osjećaju odvojeno od vlastite duhovne prirode. Kad su preopterećeni, izoliraju se, izbjegavaju interakcije i prepuštaju samosažalijevanju. Ako ne ispune vlastita očekivanja, okreću se protiv sebe. Osuđuju i kritiziraju sebe do te mjere da stvaraju autodestruktivno ponašanje. Očajnički žele dokazati da si sposobni uspjeti i ostvariti svoje snove - te da to mogu učiniti bez ičije pomoći, što je istinsko proturječje jer očekuju da im drugi pomažu i pružaju potporu.

Povezane emocije: Razočaranje, gnjev, frustracija, stid, krivnja, zabrinutost.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela - povezivati se s drugima i osjećati se voljeno.

Što valja promijeniti: Obrasce.

Moždani udar

Opći opis: Moždani udar je zastoj dotoka krvi u mozak uslijed kojega stanice mozga odumiru gdje god je došlo do zastoja. Čimbenici koji pridonose moždanom udaru mogu biti nepravilan rad srca, visok krvni tlak, dijabetes, visoka razina kolesterola u krvi, pretilost, pušenje, pretjerane količine soli i stres. Muškarci su u pravilu podložniji moždanom udaru i nego žene.

Psihološke implikacije: Ovi su ljudi zabrinuti, uzrujavaju se i nailaze na teškoće s povjerenjem. Često su agresivni, skloni dominaciji, svadljivi i neumoljivi u svojoj potrebi za nadzorom. Naprašiti su i usredotočeni na probleme umjesto na rješenja. Frustrirani su zbog ljudi koji kažu da će učiniti nešto, ali to ne učine. Stoga im je teško predati dužnosti drugima. Imaju kompulzivnu potrebu postizati sve više, ali su ogorčen: ako moraju nositi teret odgovornosti za nekoga.

Oni su na vrhuncu ili vrlo duboko, što znači da proživljavaju krajnje emocionalne uspone i padove. Kad dosegnu dno, zaokupe ih negativne misli koje sputaju mozak i izobličuju njihovo viđenje vanjskog svijeta. Doživljavaju ga kao nesigurnog i pokušavaju se izolirati kako bi se zaštitili. Skloni su depresiji i teško prihvaćaju promjenu. Potrebno im je da imaju moć nad svojim okružjem i agresivni su u nastojanju da je ostvare. Tajnoviti su i potiskuju osjećaje jer se plaše ranjivosti. S moždanim udarom povezani su i strah od nepoznatoga, strah vezan uz opstanak i strah od izdaje.

Povezane emocije: Gnjev, bijes, frustracija, zamjeranje, nesnošljivost, strava.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma - osjećati se sigurno i upravljati vlastitim svijetom.

Što valja promijeniti: Misli.

Problemi sa štitnom žlijezdom, smanjena funkcija

Opći opis: Hipotireoza je stanje smanjene aktivnosti štitne žlijezde, koja ne proizvodi dovoljno hormona da bi zadovoljila zahtjeve tijela. Zbog toga metabolizam usporava. Hashimotova bolest je najčešći uzrok nedovoljne aktivnosti štitne žlijezde te najčešći uzrok guše, povećanja štitne žlijezde.

Psihološke implikacije: Ovi se ljudi plaše zauzeti za sebe i izraziti svoje potrebe. Muče ih osjećaji manjkavosti i smatraju da svi mogu biti uspješni osim njih, jer situacija nikada nije pogodna - nikada nije pravo vrijeme ili mjesto. Skloni su prepuštati se samosažalijevanju i teško im je isplivati iz životnog mrtvila. Uspjeh je za njih nešto što im neprestano izmiče, koliko god se trudili.

Osjećaju kao da su uvijek u raskoraku sa svijetom i kao da se nikada ne uklapaju. Skloni su susprezati emocije i gotovo su tajnoviti. Njihova metafora glasi: "Govorim kako se osjećam, ali me nitko ne sluša". Duboko su ogorčeni jer ih nitko ne sluša ili ne mari za njih. Osjećaju se usamljeno i bez potpore. Pate od niskog samopoštovanja i mukotrpno nastoje postići da ih drugi prihvate. Žele steći poštovanje drugih, ali su skloni potkopavati samoga sebe samoomalovažavanjem.

Povezane emocije: Tuga, očaj, frustracija, usamljenost, malodušnost.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše - rasti i izražavati se.

Što valja promijeniti: Stavove.