utorak, 25. rujna 2012.

Svjesnost: izlaz ili bol

Iz knjige Moć sadašnjeg trenutka - Eckhart Tolle

NE STVARAJTE VIŠE BOL U SADAŠNJOSTI

Ničiji život nije potpuno oslobođen boli i patnje. Nije li riječ o tome da naučimo živjeti s njima, umjesto da ih pokušavamo izbjeći?

Veći dio ljudske boli je nepotreban. Sve dok um bez nadzora upravlja vašim životom, bol stvarate sami. Bol koju sada stvarate uvijek predstavlja neki oblik neprihvaćanja, neki oblik nesvjesnog otpora onome što jest. Na razini misli, otpor je neka vrsta prosuđivanja. Na emocionalnoj razini, ona je neki oblik negativnosti. Jakost boli ovisi o stupnju opiranja sadašnjem trenutku, a taj otpor ovisi o tome koliko ste poistovjećeni sa svojim umom. Um uvijek pokušava zanijekati sadašnji trenutak i pobjeći od njega. Drugim riječima, što se više poistovjećujete s umom, to više patite. Ili bismo to mogli i ovako izraziti: što ste sposobniji poštovati i prihvaćati sadašnji trenutak, to ste slobodniji od boli i patnje - a ujedno ste oslobođeni i egoističnog uma. Zašto um najčešće niječe sadašnji trenutak i opire mu se? Zato što ne može djelovati i zadržati sve pod nadzorom ako ne postoji vrijeme, a vrijeme su prošlost i sadašnjost, stoga bezvremeni sadašnji trenutak shvaća kao prijetnju. Vrijeme i um zapravo su neodvojivi.


Zamislite Zemlju na kojoj nema ljudskoga oblika života, naseljenu samo biljkama i životinjama. Bi li na njoj i dalje postojali prošlost i budućnost? Bismo li i dalje o vremenu mogli govoriti na nekakav smislen način? Pitanje: »Koje je doba?« ili: »Koji je danas datum?« — kad bi ih imao tko postaviti - bila bi sasvim besmislena. Hrast ili orao zbunili bi se nad takvim pitanjima. »Koje je doba?« pitali bi. »Pa, sada je sadašnjost. Sadašnji trenutak. Što bi drugo moglo biti?« Da, da bismo u ovom svijetu mogli djelovati potreban nam je um, upravo kao i vrijeme, ali u stanovitom trenutku oni preuzimaju naš život te dolazi do pogrešnog postupanja, boli i patnje. Kako bi bio siguran da će uzde ostati u njegovim rukama, um sadašnji trenutak neprestano pokušava prikriti prošlošću i budućnošću, a kad vitalnost i beskonačni stvaralački potencijal Bića, koje je neodvojivo od sadašnjeg trenutka, prekrije vrijeme, um zamagljuje vašu istinsku narav. U ljudskom se umu nagomilava sve teži teret vremena. Pod tim teretom pate svi pojedinci, ali svaki od njih ujedno svakom dragocjenom trenutku, zanemarujući ga ili niječući, dodaje još veći teret ili ga svodi na sredstvo kojim stiže do nekog budućeg trenutka koji postoji samo u umu, a nikada u stvarnosti. Gomilanje vremena u kolektivnom i pojedinačnom ljudskom umu ujedno obuhvaća i goleme količine zaostalih bolova iz prošlosti.


Ako više ne želite stvarati bol sebi i drugima, ako više ne želite povećavati ostatke bolova iz prošlosti koji još žive u vama, tada više ne stvarajte vrijeme ili ga barem ne stvarajte više nego što je potrebno dok se bavite praktičnim vidovima vlastita života. Kako prestati stvarati vrijeme? Duboko u sebi shvatite kako uvijek imate samo sadašnji trenutak. Neka Sada postane prvobitna žarišna točka vašega života. Dok ste prije boravili u vremenu i tek nakratko posjećivali Sadašnji trenutak, sada prebivajte u njemu, a tek nakratko posjećujte prošlost i budućnost kad se morate pozabaviti praktičnim vidovima svoje životne situacije. Sadašnjem trenutku uvijek recite: »Da«. Što bi moglo biti jalovije i lude nego stvarati unutarnji otpor nečemu što već postoji! Sto bi moglo biti lude nego se suprotstavljati samom životu, koji jest sada i uvijek samo sada? Predajte se onome što jest. Recite »da« životu - i vidjet ćete kako život iznenada počinje raditi za vas, umjesto da vam se suprotstavlja.


Sadašnji trenutak katkad je neprihvatljiv, neugodan ili strašan.


Takav je kakav je. Promatrajte kako um pridaje oznake trenutku i kako taj proces davanja oznaka, to neprestano prosuđivanje, stvara bol i nesreću. Promatrajući mehaniku uma iskoračit ćete iz njegovih obrazaca otpora i tada ćete sadašnjem trenutku dopustiti da postoji. To će vam pokazati kako izgleda stanje unutarnje slobode od vanjskih uvjeta, stanje istinskoga unutarnjeg spokojstva. Pogledajte što će se tada događati i poduzmite nešto ako je to prijeko potrebno ili moguće. Prihvatite - a tada djelujte. Što god obuhvaćao sadašnji trenutak, prihvatite to kao da ste sami izabrali. Uvijek surađujte sa sadašnjim trenutkom, a ne suprotstavljajte mu se. Neka vam postane prijatelj i saveznik, a ne neprijatelj. To će na čudesan način preobraziti cijeli vaš život.


BOL IZ PROŠLOSTI: RASTVARANJE TIJELA BOLI


Sve dok niste sposobni pristupiti moći Sadašnjeg trenutka, svaka emocionalna bol koju iskusite ostavlja za sobom ostatke boli koji dalje žive u vama. Ti se ostaci stapaju s boli iz prošlosti, koja već postoji u vama te prebiva u vašem umu i tijelu. Naravno, tu spada i bol koju ste propatili kao dijete, uzrokovanu neznanjem svijeta u koji ste se rodili. Ta nagomilana bol postaje negativno energetsko polje koje zauzima tijelo i um. Smatrate li je nevidljivim bićem koje ima svoje postojanje, bit ćete sasvim blizu istini. To je emocionalno tijelo boli. Postoji u dva oblika: usnuli i aktivan. Tijelo boli može spavati devedeset posto vremena; kod duboko nesretne osobe, pak, može biti aktivno i sto posto vremena. Neki ljudi žive gotovo potpuno kroz svoje tijelo boli, dok ga drugi doživljavaju samo u nekim situacijama, kao što su intimni odnosi ili situacije povezane s gubitkom iz prošlosti, napuštanjem, tjelesnim ili emocionalnim patnjama i tako dalje. Bilo kakva sitnica može probuditi tijelo boli, osobito ako je u skladu s obrascem boli iz vaše prošlosti. Kad je spremno probuditi se iz usnula stanja, probudit će ga čak i misao ili bezazlena primjedba koju vam uputi netko blizak.


Neka tijela boli su nezgodna, ali relativno bezazlena, primjerice kod djeteta koje ne prestaje cviliti. Druga su opaka i razorna čudovišta, pravi demoni. Neka su fizički nasilna; a mnogo ih je više koja su emocionalno nasilna. Neka će napadati ljude oko sebe ili one koji su im bliski, a druga će napasti svoga domaćina. Misli i osjećaji koje imate prema životu tada postaju iznimno negativni i samorazorni. Bolesti i nesreće nerijetko se događaju na takav način. Neka tijela boli svoje domaćine navode na samoubojstvo. Pomislite li da nekoga poznajete, a onda se nenadano prvi put suočite s tim stranim, gadnim stvorenjem, vjerojatno ćete se zaprepastiti. Međutim, mnogo je važnije promatrati ga u sebi, nego u drugima. Pripazite na bilo koji znak nesreće u sebi, u kojem god se obliku javila - to bi moglo biti buđenje tijela boli. Ono se može pojaviti u obliku razdraženosti, nestrpljivosti, turobnosti, želje da nekoga povrijedite, ljutnje, bijesa, depresije, potrebe da u odnosu izazovete dramu i tako dalje. Uočite trenutak kad se počne buditi iz svoga usnulog stanja.


Tijelo boli želi preživjeti, kao i svako drugo biće koje postoji, a preživjeti može samo ako vas navede da se nesvjesno poistovjetite s njime. Tada se može uzdići, prevladati vas, može se pretvoriti u vas i živjeti kroz vas. Kroz vas dobiva »hranu«. Hranit će se svakim iskustvom koje je u skladu s njegovom vrstom energije, svime što izaziva još veću bol u bilo kojem obliku: bijes, razornost, mržnja, tuga, emocionalna drama, nasilje, pa čak i bolest. Tako će tijelo boli, kad vas savlada, u vašem životu stvarati situacije koje će mu vraćati njegovu vlastitu energetsku frekvenciju da bi se njome moglo hraniti. Bol se može hraniti samo bolom. Bol se ne može hraniti radošću. Radost joj je potpuno neprobavljiva. Jednom kad vas tijelo boli prevlada, željet ćete više boli. Postat ćete žrtva ili počinitelj. Željet ćete nanositi bol ili ćete željeti patiti, ili oboje. Zapravo i nema mnogo razlike između toga dvojeg. Vi toga, naravno, niste svjesni, i žestoko ćete tvrditi da ne želite bol. Ali, dobro promotrite što se događa i otkrit ćete kako su vaše razmišljanje i ponašanje smišljeni da bi održavali bol na životu, i u vama i u drugim ljudima. Da ste toga uistinu svjesni, obrazac bi se rastvorio, jer je ludost željeti bol, a nitko nije svjesno lud.


Tijelo boli, koje predstavlja tamnu sjenku ega, zapravo se plaši svjetlosti vaše svijesti. Plaši se da ćete ga otkriti. Opstanak mu ovisi o vašem nesvjesnom poistovjećivanju s njim, kao i o vašem nesvjesnom strahu od suočavanja s bolju koja prebiva u vama. Ali ne suočite li se s tom boli, ne unesete li svjetlost svijesti u bol, bit ćete prisiljeni uvijek je iznova oživljavati. Tijelo boli možda će vam se pričiniti kao opasno čudovište koje ne možete pogledati, ali vas uvjeravam da je ono samo nematerijalni fantom koji ne može prevladati moć vaše prisutnosti. Neka duhovna učenja tvrde kako je sveukupna bol u konačnici privid i to je istina. Pitanje je: je li istinita za vas? Puko vjerovanje neće je učiniti istinitom. Želite li doživljavati bol cijeloga života, neprestano tvrdeći kako je to privid? Hoće li vas to osloboditi boli? Ovdje se bavimo načinom na koji možete spoznati tu istinu - odnosno, ostvariti je u vlastitu iskustvu.


Tijelo boli ne želi da ga izravno promatrate i da shvatite što ono jest. Onoga trenutka kad ga prepoznate, kad osjetite njegovo energetsko polje u sebi i usmjerite pažnju na njega, poistovjećenja će nestati. Pojavit će se viša dimenzija svijesti. Nazivam je prisutnost. Sada ste svjedok ili promatrač tijela boli. To znači da se tijelo boli više ne može koristiti vama pretvarajući se da ste to vi i ne može se više ponovno hraniti kroz vas. Otkrili ste vlastitu, najskriveniju snagu. Došli ste u dodir s moći Sadašnjeg trenutka.


Što se događa s tijelom boli kad postanemo dovoljno svjesni da rastvorimo poistovjećenost s njim?


Tijelo boli stvara ono nesvjesno, a svijest ga pretvara u sebe. Sveti Pavao prekrasno je izrazio to sveopće načelo: »Sve razotkriveno dolazi po svjetlu k sjaju; jer sve što dođe k sjaju jest svjetlo«. Upravo kao što se ne možete boriti protiv tmine, tako se ne možete boriti ni protiv tijela boli. Takav bi pokušaj doveo do unutarnjih sukoba, a time do još veće boli. Promatranje je dovoljno. Promatranje obuhvaća prihvaćanje boli kao dijela sadašnjeg trenutka. Tijelo boli sastoji se od zarobljene životne energije koja se odvojila od vašeg cjelovitog energetskog polja i privremeno postala samostalna kroz neprirodan proces poistovjećivanja s umom. Okrenula se samoj sebi i postala suprotna životu, kao životinja koja pokušava ugristi vlastiti rep. Što mislite, zašto je naša civilizacija postala tako razorna? Ali, čak i sile koje razaraju život još su uvijek životna energija. Kad počnete uništavati poistovjećenost i postanete promatračem, tijelo boli nastavit će još neko vrijeme djelovati i pokušat će vas prevariti da se ponovno poistovjetite s njim. Iako ga više ne hranite energijom kroz proces poistovjećivanja, tijelo boli posjeduje stanoviti zamah, upravo kao kotač koji će se nastaviti okretati još neko vrijeme, iako ga više ništa ne pokreće. Na tom stupnju može vam izazvati boljke i boli u različitim dijelovima tijela, ali to neće trajati. Ostanite prisutni i svjesni. Budite uvijek budan čuvar svoga unutarnjeg prostora. Trebate biti dovoljno prisutni da biste mogli izravno nadgledati tijelo boli i osjećati njegovu energiju. Tada ono neće moći nadzirati vaše razmišljanje. Onoga trenutka kad vam se razmišljanje poveže s energetskim poljem tijela boli, poistovjetit ćete se s njim i ponovno ga hraniti vlastitim mislima.


Primjerice, ako je bijes prevladavajuća energetska vibracija tijela boli te ako ste ispunjeni bijesnim mislima, razmišljate li o onome što vam je netko učinio ili što vi njemu namjeravate učiniti, to će postati nesvjesno razmišljanje i tijelo boli će se pretvoriti u vas. Ondje gdje postoji bijes uvijek postoji i patnja. Ili, kad vam se prikrade mračno raspoloženje te se upustite u negativne misaone obrasce i razmišljanje o tome koliko je život težak, vaše se razmišljanje združilo s tijelom boli, prevladalo je nesvjesno i postajete osjetljivi prema napadu tijela boli. Riječ »nesvjesno«, kako je ovdje koristim, znači poistovjećivanje s nekim mentalnim ili emocionalnim obrascem. Označava potpunu odsutnost promatrača.


Neprekidna svjesna pažnja raskida vezu između tijela boli i vaših misaonih procesa te vas vraća procesu promjene. Kao da bol postaje gorivo plamena vaše svijesti koja tada jasnije gori. To je ezoterično značenje drevna umijeća alkemije: preobrazba osnovnih metala u zlato, patnje u svjesnost. Unutarnji raskol je iscijeljen i vi ponovno postajete cjeloviti. Tada je vaša odgovornost da više ne stvarate bol. Dopustite mi da ukratko ponovim taj proces. Usredotočite pažnju na osjećaj u svojoj nutrini. Spoznajte kako je riječ o tijelu boli. Prihvatite njegovo postojanje. Ne razmišljajte o njemu - ne dopustite da se osjećaj pretvori u razmišljanje. Ne prosuđujte i ne raščlanjujte. Ne stvarajte na temelju tijela boli vlastiti identitet. Ostanite prisutni te i dalje budite promatrač onoga što se u vama događa. Postanite svjesni ne samo emocionalne boli, nego isto tako i »onoga tko promatra«, tihog promatrača. To je moć Sadašnjeg trenutka, moć vaše vlastite svjesne prisutnosti. Čekajte da vidite što će se tada dogoditi. Kod mnogih se žena tijelo boli najčešće budi u razdoblju prije početka mjesečnice. Kasnije ću više govoriti o tome i o razlogu zašto je tako. Zasad mi dopustite da kažem ovo: ako ste u stanju ostati budni i prisutni u tom razdoblju i promatrati sve osjećaje koji se javljaju u vašoj nutrini, umjesto da vas osjećaji prevladaju, to će vam pružiti priliku za najmoćniju duhovnu praksu, a mogućom postaje i nagla preobrazba svih boli iz prošlosti.


POISTOVJEĆIVANJE EGA S TIJELOM BOLI


Proces koji sam upravo opisao iznimno je moćan, ali i jednostavan. Mogli biste ga prenijeti djetetu, a nadam se da će jednoga dana to biti prvo što će djeca učiti u školi. Jednom kad shvatite temeljno načelo prisutnosti kao promatrača onoga što se događa u vama - a »shvatit« ćete to načelo kad ga iskusite - na raspolaganju vam je najmoćnije oruđe preobrazbe.


To ne znači da se nećete susresti sa snažnim unutarnjim otporom ukidanju poistovjećenosti s bolom. Otpor će se javiti osobito ako ste veći dio života živjeli u bliskoj poistovjećenosti sa svojim emocionalnim tijelom boli te ako ste u njega uložili cijeli osjećaj vlastitoga ja ili veliki njegov dio. To znači da ste od tijela boli stvorili nesretno vlastito ja i vjerovali kako ste vi ta izmišljotina koju je stvorio um. U tome slučaju nesvjestan strah od gubitka identiteta izazvat će snažan otpor bilo kakvom slamanju poistovjećenosti. Drugim riječima, radije biste osjećali bol - radije biste bili tijelo boli - nego skočili u nepoznato i prihvatili rizik gubitka poznatog, ali nesretnog ja.


Odnosi li se ovo na vas, promatrajte unutarnji otpor. Promatrajte vezanost uz bol. Budite iznimno budni. Promatrajte osobito zadovoljstvo koje crpite iz vlastite nesreće. Promatrajte prisilne osjećaje koji vas navode da razgovarate ili mislite o tome. Otpor će prestati ako ga postanete svjesni. Tada pažnju možete premjestiti na tijelo boli, ostati prisutni kao svjedok i tako potaknuti njegovu preobrazbu. Samo vi to možete učiniti. Nitko to ne može napraviti umjesto vas. Ali, ako ste dovoljno sretni da pronađete nekoga tko je iznimno svjestan, ako možete biti s tom osobom i združiti se s njom u stanju prisutnosti, to bi vam moglo pomoći i ubrzati proces. Na taj način vaša će svjetlost ubrzo ojačati. Stavite li cjepanicu koja je tek počela gorjeti pokraj one koja već jako gori, a nakon nekog vremena ih razdvojite, prva će cjepanica mnogo snažnije gorjeti. Naposljetku, sve je to isti oganj. Jedan od zadataka duhovnog učitelja jest da bude takva vatra. Neki terapeuti također mogu biti sposobni ispuniti taj zadatak, ali pod uvjetom da su prešli razinu uma te da dok rade s vama mogu stvarati i održavati stanje intenzivne svjesne prisutnosti.


PODRIJETLO STRAHA


Spomenuli ste strah kao dio naše temeljne, pozadinske emocionalne boli. Kako strah nastaje i zašto je toliko prisutan u ljudskim životima? Ne predstavlja li stanovita količina straha tek zdravu samozaštitu? Da se nisam plašio vatre, mogao bih gurnuti ruku u peć i spaliti je.


Razlog zbog kojeg nećete staviti ruku u vatru nije strah, nego znanje da biste je na taj način spalili. Kako biste izbjegli nepotrebnu opasnost nije vam potreban strah - nego samo malo inteligencije i zdrava razuma. Za takve praktične stvari korisno je primjenjivati pouke naučene u prošlosti. Kad bi vam netko zaprijetio vatrom ili tjelesnim nasiljem, tada biste mogli doživjeti nešto nalik na strah. To je nagonsko odmicanje od opasnosti, ali ne i psihološko stanje straha o kojemu ovdje govorimo. Psihičko stanje straha odvojeno je od bilo kakve stvarne i istinske neposredne opasnosti. Javlja se u mnogim oblicima: nelagoda, zabrinutost, tjeskoba, nervoza, napetost, strava, fobija i tako dalje. Takva vrsta psihološkog straha uvijek je strah od nečega što bi se moglo dogoditi, a ne strah od nečega što se upravo događa. Vi se nalazite ovdje i sad, a um vam se nalazi u budućnosti. To stvara tjeskobni rascjep. Ako ste se poistovjetili s umom i izgubili dodir s moći i jednostavnosti Sadašnjeg trenutka, taj rascjep postat će vaš stalni drug. Uvijek se možete uhvatiti ukoštac sa sadašnjim trenutkom, ali ne možete se uhvatiti ukoštac s nečim što je samo projekcija uma - ne možete se uhvatiti u koštac s budućnošću.


Štoviše, sve dok se poistovjećujete s umom, vašim životom upravlja ego, kao što sam već rekao. Zbog svoje fantomske prirode i usprkos raznolikim obrambenim mehanizmima, ego je veoma ranjiv i nesiguran te smatra da ga neprestano netko ugrožava. To vrijedi, usput rečeno, čak i ako se izvana doima vrlo samopouzdan. Sada se prisjetite kako je emocija reakcija tijela na um. Kakvu poruku tijelo neprestano dobiva od ega, toga lažnog ja koje je izmislio um? Poruka glasi: opasnost, ugrožen sam. A kakvu emociju izaziva ta poruka? Naravno, strah.


Čini se da strah ima mnogo uzroka. Strah od gubitka, neuspjeha, povrede i tako dalje, ali u konačnici sveukupan strah samo je strah ega od smrti i uništenja. Za ego smrt je uvijek odmah iza ugla. U tom stanju poistovjećenosti s umom, strah od smrti utječe na svaki vid vašega života. Primjerice, čak i takva naizgled nevažna i »normalna« stvar kao što je kompulzivna potreba da u nekoj raspravi budete u pravu te da dokažete kako je druga osoba u krivu - braneći mentalni položaj s kojim ste se poistovjetili - javlja se zbog straha od smrti. Poistovjetite li se s mentalnim stavom, a niste u pravu, tada je osjećaj za vlastito ja, koji je utemeljen u umu, ozbiljno ugrožen i prijeti mu uništenje. Zato si vi kao ego ne možete dopustiti da budete u krivu. Biti u krivu znači umrijeti. Zato su se vodili i ratovi, a bezbrojni su se odnosi raspali iz tog razloga.


Jednom kad raskinete poistovjećenost s umom, vašem osjećaju za vlastito ja uopće više nije važno jeste li u pravu ili u krivu, tako da silovita, prisilna i duboko nesvjesna potreba da budete u pravu, koja je svojevrstan oblik nasilja, više ne postoji. Jasno i čvrsto možete reći kako se osjećate ili što mislite, ali u tome neće biti nikakva nasilja i nećete zauzeti obrambeni stav. Osjećaj za vlastito ja tada izvire iz dubljeg i istinitijeg mjesta u vama, a ne iz uma. Potražite u sebi bilo kakvu vrstu obrambena stava. Što to branite? Prividan identitet, sliku uma, zamišljeno biće. Osvješćujući taj obrazac, promatrajući ga, raskidate poistovjećenost s njim. U svjetlu vaše svijesti nesvjesni obrazac ubrzo će nestati. To je kraj svih rasprava i igara moći, koje su štetne za odnose. Moć nad drugima jest slabost prerušena u snagu. Istinska moć je u nutrini i uvijek vam je dostupna.


Stoga će svakome tko se poistovjećuje s umom i, time, odvaja od vlastite istinske moći i dubljeg ja ukorijenjenog u Biću strah biti stalan suputnik. Broj ljudi koji su zakoračili onkraj uma zasad je iznimno malen, stoga možete pretpostaviti da doslovno svatko koga susretnete ili poznajete živi u stanju straha, koje se razlikuje samo po snazi. Kreće se od tjeskobe i užasa na jednoj do nejasna osjećaja nelagode i prijetnje na drugoj strani. Većina ljudi toga postaje svjesna tek kad strah uzme neki od svojih očitijih oblika.


POTRAGA EGA ZA CJELOVITOŠCU


Drugi vid emocionalne boli, koji predstavlja sastavni dio egoističnog uma jest duboko ukorijenjen osjećaj nepotpunosti i necjelovitosti. Kod nekih ljudi to je svjestan osjećaj, kod drugih nesvjestan. Ako je svjestan, očituje se kao uznemirujući i stalan osjećaj nedovoljne vrijednosti i neprikladnosti. Ako je nesvjestan, osjetit ćete ga neizravno kao snažnu žudnju, želju i potrebu. U oba slučaja ljudi će se često upuštati u kompulzivnu potragu za udovoljavanjem egu i za stvarima s kojima se mogu poistovjetiti kako bi ispunili prazninu u nutrini. Stoga teže za stvarima, novcem, uspjehom, moći, priznanjem ili posebnim odnosom, uglavnom zato da se mogu osjećati bolje i potpunije. Ali čak i kad dobiju te stvari, uskoro će otkriti kako se praznina još uvijek nalazi u nutrini, kako joj nema dna. Tada se nađu u pravoj nevolji, jer se više ne mogu zavaravati. Zapravo, i dalje se mogu zavaravati, pa to i čine, ali im je sve teže.


Sve dok vašim životom upravlja egoistični um, ne možete se osjećati potpuno ugodno; ne možete biti smireni ili ispunjeni, osim u kratkim razdobljima kad dobijete ono što želite, kad vam je ispunjena neka želja. Budući da je ego osjećaj vlastitoga ja, potrebno mu je da se poistovjeti s vanjskim stvarima. Neprestano osjeća potrebu da se brani i stalno se mora hraniti. Najuobičajenija poistovjećenja ega su ono što imate, rad koji obavljate, društveni položaj i priznanja, znanje i obrazovanje, tjelesni izgled, osobite sposobnosti, odnosi, osobna i obiteljska povijest, sustavi uvjerenja, a često i politička, nacionalna, rasna, religijska i druga kolektivna poistovjećenja. Ništa od toga niste vi.


Smatrate li to zastrašujućim? Ili ste osjetili olakšanje? Sve ćete te stvari prije ili kasnije morati napustiti. Možda vam je još teško u to povjerovati, ali ja ni u kom slučaju ne tražim od vas da povjerujete kako svoj identitet ne možete pronaći ni u jednoj od ovih stvari. Tu ćete istinu sami spoznati. Spoznat ćete je do najsitnijih potankosti kad osjetite približavanje smrti. Smrt će otkloniti sve ono što niste vi. Tajna života jest »umrijeti prije smrti« - i otkriti kako smrt ne postoji.




utorak, 18. rujna 2012.

SKIDANJE OKLOPA

Postoji niz trauma na koje ne obraćamo pažnju i upravo one sudjeluju u kreiranju naše oklopljene stvarnosti. Trauma nije samo ozljeda ili zlostavljanje emocionalno, fizičko i psihičko. Svaki puta kada izostane potvrda naše jedinstvenosti narušava se naša bazična vibracija i stvara se mjesto za nepoželjna uvjerenja. Primjerice da nismo dovoljno dobri, da ne zaslužujemo, da nismo vrijedni, da nismo voljeni…. Svaki puta kada se nađemo u nekoj životnoj situaciji u kojoj ne slušamo svoju bazičnu prirodu, već se priklonimo okruženju iz ovog ili onog razloga, stvaramo nove traume. Primjerice upisujemo školu koju nam odredi netko drugi, ne ulazimo u emocionalnu vezu zbog nečijih tuđih razloga itd.
Ukoliko se energija traume ne propusti kroz naš energetski sustav, ostaje u sustavu i oštećuje ga. I tu se događa da kroz oštećeni energetski sustav ulaze razne energije i pune našu podsvijest. Te energije vežu nas za određena destruktivna morfička polja koja nas crpe i udaljavaju od bazične prirode, te stvaraju nove traume. 
Prema Wilhelm Reichu energija koja se nakuplja u našem energetskom sustavu  počinje se širiti na naše mišiće, organe, živčani sustav i utiče na naše psihičko stanje. Reich to naziva energetsko oklopljavanje. Taj oklop blokira protok životne ili kako ju Reich naziva orgonske energije našim tijelom i energetskim poljem, te sprječava pristup energiji koja je izazvala traumu i njezino transformiranje. Prema Reichu postura tijela i vanjski izgled čovjeka pokazatelj su onog što se unutar čovjeka dešava. Tvrdio je da oklopljavanje može voditi i dovesti do ozbiljnih bolesti kao što su rak, artritis i reumatizam. Reich je uveo pojam prstenova i segmentacije oklopljavanja tijela, te je smatrao da su blokovi u tijelu kontrakcije organizma te koje onemogućavaju slobodan tok energije. Blokovi se pojavljuju u obliku prstena na mnogo mjesta u tijelu, Reich ih je podijelio na: očni, oralni, vratni, prsni, dijafragmalni, abdominalni, trtični. Razvio je ideju karakternog oklopa. Oklopljena osoba ne može realno percipirati realnost, realnost percipira kroz oklop, odnosno energiju morfičkih polja koja formiraju taj oklop. S tim realnostima osoba rezonira i one kreiraju njen karakter i oklopljen, isprogramiran život.  
Naša bazična priroda i životna energija na razne načine pokušavaju razbiti taj oklop. Međutim, mi potiskujemo te impulse i nastojimo nezdravim navikama još više ojačati oklop. Te navike vođene nesvjesnim sadržajem našega uma blokiraju povratak našoj bazičnoj prirodi. Da bi se ponovno uspostavio tijek životne, orgonske energije koja je u nama i oko nas, nužno je razbiti blokove energetskog oklopa i poslušati impulse koje nam šalje naša bazična priroda. Tjeskoba, nezadovoljstvo, praznina i razni energetski konflikti koji se manifestiraju kroz bolesti i nepoželjne situacije, pokazatelji su da je vrijeme za skidanje oklopa.

I.A.

subota, 8. rujna 2012.

Kvantnim kodom do bazične vibracije


U prirodi svakog čovjeka je da želi biti u potpunosti integriran sa svojom bazičnom vibracijom. Da želi svjesno iskušavati mir, zadovoljstvo radost, opuštenosti i sve što njegova bazična vibracija nosi. Ulazak u bazičnu vibraciju ostvaruje se putem podsvjesnog uma, kroz prazan prostor. Podsvijest je naše energetsko polje, koje je nastalo programiranjem izvana. I koje sadržava sva naša sjećanja i potisnute emocije. Svako nepoželjno iskustvo koje doživimo, u sebi sadrži nepoželjnu emociju. Svaka takva nepoželjna emocija, ukoliko ju ne propustimo kroz naše energetsko polje, ostaje pohranjena u podsvjesnom umu i takva struktura  kreira naš život.

Nitko od nas nije u potpunosti svjestan što i koliko se nalazi u njegovoj podsvijesti. Naše emocionalno raspoloženje, vitalnost, zdravlje i životne situacije govore nam kakva se tu  kompilacija energija vrti. Većina ljudi provede cijeli svoj život balansirajući između nesvjesnih uvjerenja, vjerovanja i obrazaca, nastoji držati kontrolu nad podsvijesti i potiskivati. To dovodi do raznih uspona i padova i iziskuje jako puno energije, koju osoba sama niti nema. Povezivanje sa svojom bazičnom vibracijom jedini je način koji nas vodi do naših bazičnih vrijednosti, do punog potencijala naše osobne moći.  
Da bi se povezali sa bazičnom vibracijom, potrebno je promijeniti energetsku strukturu, koja nas veže za određena polja. Neka od tih polja nisu u skladu sa našom bazičnom vibracijom i kao takva su za nas destruktivna. U procesu povezivanja sa bazičnom vibracijom, sve ono što nije u skladu sa tom vibracijom postepeno će otpasti. Neke će podsvjesne strukture, koje nam crpe energiju, otpasti same po sebi, a neke će izlaziti na površinu sloj po sloj. Koje nam sve dobrobiti donosi povezivanje sa bazičnom vibracijom, racionalni um ne može ni pomisliti, zato je najbolje prepustiti se procesu bez postavljenih očekivanja.
Za transformiranje podsvjesnog sadržaja i približavanje bazičnoj vibraciji koristimo Quantec sistem. Quantec je sistem koji pomoću diode sa bijelim šumom uspostavlja interaktivnu komunikaciju sa našim energetskim poljem. Energetsko polje pohrani se na digitalnu fotografiju koja se zajedno sa osobnim podacima pohrani u sistem. Sistem tada skenira energetsko polje i prema trenutnom stanju određuje Osobni KVANTNI KOD, određene vibracije, koje su nužne za postizanje cjelovitosti. Istim putem, preko fotonskog zapisa na fotografiji, vibracije Osobnog KVANTNOG KODA šalju se u intervalima od svaka dva sata, naredna dva mjeseca. U tom se periodu pokreću procesi koji su potrebni kako bi se povezali sa svojom bazičnom vibracijom. Te procese možemo usporediti sa skidanjem oklopa sloj po sloj. Budući da se u tom periodu promijenila naša energetska struktura, za nastavak i napredak Quantec sistem određuje novi Osobni KVANTNI KOD sa kojim se može nastaviti prema željama i potrebama.



Još jedna velika prednost Quantec sistema je ta da se interaktivna komunikacija  odvija na daljinu. Budući da vremenski i prostorno nismo ograničeni, za prijenos informacija dovoljna je digitalna fotografija i osobni podaci. Komunicirati možemo preko telefona, maila ili Skypa, te tako zajedno osmisliti i unaprijediti Vašu kvalitetu življenja.