nedjelja, 29. prosinca 2013.

Teorija 5 elemenata

„Sve što postoji u ljudskom tijelu, postoji i u univerzumu, a sve što postoji u univerzumu, postoji u ljudskom tijelu"
 

Prema taoističkoj filozofiji, sve pojave u prirodi i sve što postoji svrstano je u pet elemenata. To su drvo, vatra, zemlja, meta i voda. Ovi elementi ne samo da grade materijalne strukture, već stvaraju i prirodne zakone koji upravljaju promjenama žive i nežive materije. Svakom od ovih elemenata odgovara određeno doba godine, strana svijeta, okružje i određeni organi ljudskog tijela, emocije, boja, okus, zvuk....

 

·        Drvu odgovara proljeće i simbolizira rast i razvoj, rađanje energije. Zelena boja, kiseli okus, vjetrovito okružje...

·        Vatri odgovara ljeto i simbol je kulminacije Yanga. Crvena boja, gorki okus, toplo okružje...
·        Zemlji odgovara kasno ljeto, predstavlja centar i sadrži sve elemente. Žuta boja, slatki okus, vlažno okružje...
·        Metalu odgovara jesen i predstavlja kompaktnost i koncentraciju, simbolizira rad. Bijela boja, ljuti okus, suho okružje...
·        Vodi odgovara zima i simbol je kulminacije Yina. Tamno plava do crna boja, slani okus, hladno okružje...
 
U toku svakog dana postoji vremenski period koji odgovara nekoj sezoni. Tako proljeće odgovara periodu ranih jutarnjih sati do sredine jutra. Ljeto  je period od sredine jutra do sredine dana, kasno ljeto  odgovara sredini dana, jesen periodu poslje ručka i ranog predvečerja. Zima je noć.
 
Na teoriji pet elemenata zasniva se dijagnostika i terapija prema kineskoj medicini. Osnovu kineske medicine u teoriji pet elemenata, čini Yin i Yang enrgija. Ove dvije energije se međusobno smjenjuju i dopunjuju. Ravnoteža pet elemenata održava ravnotežu Yina i Yanga, što  omogućava pravilno funkcioniranje stvari i pojava u prirodi. U čovjeku se ravnoteža Yin i Yang energije očituje u vidu parnih solidnih i šupljih organa. Svaki od solidnih organa ima svoj par u šupljim organima. Oni se neprekidno mijenjaju u skladu sa prirodnim kretanjima, te ovise o vanjskim i unutarnjom stanjima čovjeka.
 
Sve pojave u prirodi podlježu stalnim promjenama. Tako imamo ciklus rađanja i stvaranja u prirodi, prema kojemu  svaki od ovih pet elemenata utiče na stvaranje sljedećeg elementa. Drvo kada gori stvara vatru, vatra kad sagori stvara zemlju, iz zemlje se pak vadi metal, metal je topiv poput vode koju i stvara, a voda pak omogućava rast drveta. I tako smo na kraju, a istovremeno na novom početku. U ljudskom organizmu ovaj ciklus promatramo kroz odnos  solidnih Yin i šupljih Yang organa.
·        Yin  organi; na rad jetre utiče rad srca, na rad srca utiče rad slezene i gušterače, slezena i gušterača utiču na rad pluća, pluća na rad bubrega, a bubrezi na jetru.
·        Yang organi; na rad žuči utiče rad tankog crijeva, na tanko crijevo želudac, želudac utiče na rad debelog crijeva, debelo crijevi utiče na rad mokračnog mjehura, mokračni mjehur na žuči.
 
 
Istovremeno u prirodi u i čovjeku odvija se i ciklus koji podrazumijeva razaranje i smrt onoga što je nastalo sa ciklusom rađanja i stvaranja.  Prema ovom zakonu svaki od ovih pet elemenata koči drugi u nizu element koji dolazi iza njega, tako da ne dopušta da jedan element prevlada nad drugim. Vatra topi metal, zemlja upija vodu, metal sijeće drvo, voda gasi vatru, drvo pokriva zemlju.  Ovaj ciklus također nam objašnjava uzajamne odnose pojedinih organa.
·        Bolesno srce ugrožava rad pluća, bolesna slezena i pankreas ugrožavaju rad bubrega, bolesna pluća ugrožavaju rad jetre, bolesni bubrezi ugrožavaju rad srca, bolesna jetra ugrožava rad slezene i gušterače
·        Poremećaji tankog crijeva dovode do poremečaja debelog crijeva, bolestan želudac ugrožava mokračni mjehur, poremečaj debelog crijeva ugrožava žuč, bolestan mokračni mjehur ugrožava tanko crijevo, bolesna žuč ugrožava želudac
Svi ti međusobni odnosi i djelovanja imaju zadatak da održavaju ravnotežu u okolini, fizičkom, energetskom i psihičkom tijelu, te životu opčenito.
Kvantne tvrdnje i teorije, još dodatno nam daju uvid i potvrdu energetske povezanosti svih elemenata u nematerijalnom i materijalnom Svemiru. Makrokozmos u mikrokozmosu i obrnuto. Čovjek se sastoji od vidljive (fizička) i nevidljive energije (mentalno-emotivna razina), dimenzijama zdravlja rukovodi uzročna razina poremećaja koja se uvijek događa na suptilnijim razinama. Nešto što je uzrok uvijek je uvijek ispred, kako ispred elementa od slijedećeg u nizu, tako i na mentalno-emotivnoj razini ispred fizičke.
Quantec je uređaj koji prenosi vibracije između živih organizama i računala. Vibracije su svjesne namjere, a svijest je povezana s vibracijama. Djelovati sa Quantecom na najsuptilnijoj razini jedan je od načina balansiranja pet elemenata.

I.A.
Prikaz pokazuje različite odnose između tijela i uma, te njihovu povezanost sa svakim organom
 

petak, 6. prosinca 2013.

Konflikt

Budući da živimo u polarnoj realnosti, naša je svijest u neprestanom konfliktu između dviju mogućnosti. Konstantno trebamo donositi odluke i istovremeno odustajati od jedne mogućnosti kako bi realizirali drugu. Iza polariteta stoji jedinstvo, zato prihvaćanjem donešene odluke i odbacivanjem  njenog suprotanog pola, odbijamo biti cjeloviti. I tako sve što ne želimo iskušavati, stvara našu sjenu.Većina ljudi smatra da ono što se ne vidi, što je potisnuto, ni ne postoji. Tako će se neosviješteni i potisnuti konflikt na psihičkoj razini spustiti na fizičku razinu i javiti kao simptom. 
C.G.Jung  osmislio je pojam sjene i pod tim pojmom podrazumijeva sumu svih odbijenih područja stvarnosti koja čovjek ne vidi kod sebe. I upravo ta odbijena područja stvarnosti prilika su da prepoznamo i propustimo konflikt. Da sjedinimo polaritete i prihvatimo jedinstvo.

Za osvještavanje konflikta postavimo si sljedeća pitanja:

      ·         Koji konflikt u svom životu ja ne vidim?
      ·         Koji konflikt izbjegavam?
      ·         Koji konflikt ne želim sebi priznati?

Temu konflikta možemo pronaći i kroz psihičke ekvivalente organa i dijelova tijela:
Primjerice, koža u ljudskom tijelu poprima funkciju ograničavanja i razgraničavanja prema van. Na psihičkoj razini to je želja da se razbiju i prevladaju granice, da se prerastu norme. 

      ·         Bubrezi - partnerstvo
      ·         Debelo crijevo - nesvjesno, škrtost
      ·         Genitalni trakt – seksualnost
      ·         Grlo – strah
      ·         Jetra - vrednovanje, svjetonazor, religija
      ·         Koljena – poniznost
      ·         Kosa - sloboda, moć
      ·         Kosti - čvrstoća, ispunjenje norme, ispunjenje norme
      ·         Koža - razgraničenje, norme, kontakt, nježnost
      ·         Krv - životna snaga, vitalnost
      ·         Leđa – uspravnost
      ·         Mišići - pokretljivost, fleksibilnost, aktivnost
      ·         Mjehur - otpuštanje pritiska
      ·         Noge - razumijevanje, postojanost, ukorijenjenost, poniznost
      ·         Nokti – agresija
      ·         Nos - moć, ponos, seksualnost
      ·         Oči – uvid
      ·         Penis – moć
      ·         Pluća - kontakt, komunikacija, sloboda
      ·         Ruke - shvačanje, sposobost djelovanja
      ·         Srce - sposobnost za ljubav, emocija
      ·         Tanko crijevo - prerada, analiza
      ·         Udovi - pokretljivost, fleksibilnost, aktivnosti
      ·         Uši – poslušnost
      ·         Usta - sposobnost primanja
      ·         Vagina – predanost
      ·         Želudac - osjećaj, sposobnost primanja
      ·         Zubi - agresija, vitalnost
      ·         Zubno meso - iskonsko povjerenje
      ·         Žuč – agresija

Osoba koja ima dovoljno energije sjedinit će polaritete na energetskoj razini i ne dozvoliti da se oni manifestiraju kao simptomi na fizičkoj razini. Primjerice alergeni na alergičara djeluju isključivo simbolički , a nikada tvarno-kemijski. Da alergiji uvijek treba svijest, dokaz je činjenica da pod narkozom nema alergije. Zato je puno pametniji način uzrok osvještavati na psihičkoj razni, gdje je i nastao.
Uzroci za određeni zdravstveni problem ili psihološku blokadu koja blokira naš napredak, skriveni su duboko u podsvijesti. Da bi promijenili takve misaone obrasce ponekad treba i više mjeseci. Taj proces možemo usporediti sa skidanjem ljuske. Sloj po sloj otkrivamo nove negativne uzroke i transformiramo ih dok ne dođemo do srži problema. Naravno, postoje i primjeri kada su rezultati začuđujuće brzi.

Ayurveda također smatra da  bolest ima sedam razvojnih faza. Prve tri faze događaju se na energetskom nivou,  tek u četvrtoj fazi bolest  će dobiti dijagnozu klasične medicine. Na žalost šteta je tada već načinjena na staničnoj razini.

Na temelju simptoma i informacija  možemo izraditi učinkovit potporni program sa Quantec sistemom. Osobni KVANTNIKOD koji će podići razinu energije, kako bi se svjesno suočili s područjima koja izbjegavamo ili odbacjemo.  I na taj način spriječiti da se sjena manifestira na fizičkoj razini kao bolest.

Irena A.

srijeda, 10. srpnja 2013.

Proces prisutnosti – Michael Brown

Pohvale knjizi Proces prisutnosti

Proces prisutnosti predstavlja čudesnu psihološku i duhovnu pobjedu. Michaelovi uvidi su dublji i obuhvatniji od bilo kojih s kojim sam se susrela tijekom svoje osobne i profesionalne tridesetogodišnje prakse.

Bit temeljitog psihološkog rada uspio je uskladiti s duhovnim rastom, a to je razumijevanje uspio prenijeti u logičan, sekvencijalan i jednostavan proces iscjeljivanja i otpuštanja starih i tvrdokornih prepreka.

Sušan Simpson, doktorica psihologije, Parksville,
Britanska Kolumbija, Kanada



Nećete dopustiti da vam prođe još jedan dan, a da život ne sagledate na nov način, otvorenim očima, što vam omogućuju ovi uvidi.
Osim toga, ovdje je riječ o detaljno objašnjenoj metodi kojom možete otkloniti sve ono što vas je uistinu sprečavalo u napredovanju. Michael upada u vaš život kao što je Rumijev učitelj Sams upao u njegov, baca sve vaše knjige u zdenac, govoreći »A sada mi dopusti da ti pokažem kako da počneš živjeti u skladu s onim o čemu si čitao«.
 
Vjerujem da će milijuni ljudi pročitati ovu knjigu i njome napraviti veliki korak prema novome svijetu.

Stephen Summers, iscjeliteljkiropraktičar, Austin,
Texas, Sjedinjene Američke Države


Već me je i samo čitanje Procesa prisutnosti ispunilo dubokom nadom da ću iscijeliti svoj život, jer 25 godina patim od bolova izazvanih reumatskim artritisom. Pročitala sam je tijekom odmora, ležeći na brežuljku. Okrećući stranice na tom spokojnom mjestu, osjećala sam da proces preuzima moj život u svoje ruke... Osjećala sam da se oslobađam.
 
Nora Morin, privatnica, Parksville, Britanska Kolumbija, Kanada

Ova mi je knjiga kroz osobno iskustvo pokazala da ne postoji bolji trenutak koji bismo mogli iskusiti nego što je ovaj sadašnji te da ne postoji uzvišenija spoznaja od one da nas svemir bezuvjetno podržava.

Jeevan Gounden, poduzetnik, Johannesburg, Južnoafrička Republika


Proces prisutnosti nije samo još jedna od knjiga za samopomoć, nego praktičan alat koji nam pomaže da uzde svojega života i svoje svrhe s poštovanjem i suosjećanjem preuzmemo u vlastite ruke.

Barbara Mowat, predsjednica Instituta za globalne veze i komunikacije,
Abbotsford, Kanada


Ovaj mi je proces pomogao da se suočim s vlastitim strahovima i tako se oslobodim vlastite prošlosti. Namijenjeno onima koji su voljni »prihvatiti stvarnost«.

Terry Betty autorica, Johannesburg, Južnoafrička Republika

Je li možda uistinu točno da nama upravlja neki program čijega postojanja nismo svjesni. Proces prisutnosti poziva nas da kroz vlastito iskustvo dobijemo odgovore na to pitanje.

Pete Pietrie, hortikulturolog, Dhahran, Kraljevstvo Saudijske Arabije


Proces prisutnosti svježa je, originalna i posebna knjiga koja me je ponijela u više stanje svijesti još dok sam je čitala. Michael Brown nam svojim jezikom nalik uspavanki, svojim snažnim i dubokim podukama, kao i kvalitetom vlastite Prisutnosti, pokazuje kako iskoračiti iz paradigme utemeljene na vremenu i zakoračiti u radost i životnost tajne prosvjetljenja svjesnosti sadašnjeg trenutka.

Victoria Ritchie, urednicaduhovna učiteljica, Mili Valley, Kalifornija,
Sjedinjene Američke Države


Ovaj Proces sličan je prljavom staklenom oknu. Na oknu je otisak vaše prošlosti, možda otisak ruke strogog oca, možda kapljica suze koja je potekla jer nas nitko nije htio saslušati, možda nešto slično tome. Putem Procesa možemo otkloniti te otiske i mrlje s prozorskog okna i ponovno otkriti jasnoću koja je oduvijek bila ondje. Kod mene je taj proces započeo još dok sam čitao knjigu.

Vim Rolaff, poduzetnikfotograf, otok Vancouver,
Britanska Kolumbija, Kanada


Uistinu mogu reći da sam se u velikoj mjeri oslobodila dugogodišnjeg bijesa, kajanja, osjećaja tuge i krivnje, grižnje savjesti, straha i depresije.
 
Sharon Botha, vlasnica kafića, Pretoria, Južnoafrička Republika


Ovo je iskustvo namijenjeno svima nama koji uistinu tragamo za istinom o tome tko smo i što jesmo te zašto se uopće nalazimo na ovoj planeti.

Nikolas Jankovich, financijski savjetnik, Durban,
Južnoafrička Republika


Ova mi je knjiga pokazala kako trebam djelovati prema vanjskome svijetu, a ne reagirati na njega.

Dimitri Anastasiou, vlasnik restorana, Johannesburg,
Južnoafrička Republika

Uspjela sam razriješiti emocionalne poteškoće koje su utjecale na moje osobne odnose i na profesionalna iskustva.

Amitha Hughes, televizijska i radijska novinarka, Johannesburg,
Južnoafrička Republika


Sada osjećam duboko razumijevanje prema onome što je prošlo, zahvalnost prema onome što je sada i prihvaćam ono što tek treba doći.

Joan Tinker, Johannesburg, Južnoafrička Republika


Kad sam postao prisutniji, to me usporilo, tako da se sada bolje mogu usredotočiti na ono što radim ovoga trenutka, a ne samo na ishod.

Wepener Botha, neovisni novinar, Pretoria, Južnoafrička Republika


Proces prisutnosti pružio mi je neposredne i trajne učinke koji su značajno produbili moje unutarnje spokojstvo, osobne odnose i sposobnost pružanja i primanja ljubavi.

Jeremv Harris, geologsavjetnik na području informacijske tehnologije,
Guateng, Južnoafrička Republika


Ova me knjiga potakla da se otvorim veličanstvenosti. Sitnice koje su me nekoć uznemirivale sada me više ne mogu deprimirati.

Tamsin Lodge, izvršni računovođa, Gauteng, Južnoafrička Republika


Uz pomoć ove knjige spoznala sam da je moja percepcija drugih samo odraz mojeg unutarnjeg stanja.

Samantha Jankovich, računovođa, Cape Town, Južnoafrička Republika

petak, 21. lipnja 2013.

Pobuna duše




Depresija, tjeskoba i umor bitni su sastojci procesa metamorfoze koji se danas odvija na planetu, a izrazito su značajni zbog svjetla koje bacaju na tranziciju iz staroga u novi svijet.
Kada naš sve veći umor ili depresija postanu ozbiljni, a mi dobijemo dijagnozu zaraze Epstein-Barrovim virusom, sindroma kroničnog umora, hipotiroidizma ili sniženog serotonina, obično osjetimo i olak...šanje, i uzbunu. Uzbuna: nešto sa mnom nije u redu. Olakšanje: sada barem znam da ne izmišljam; sad kada imam dijagnozu mogu se izliječiti i život se može vratiti u normalu. No pouzdanih lijekova za ta stanja, naravno, nema.
Pomisao na lijek započinje pitanjem: “Što je pošlo po krivu?” Ali postoji još jedan, radikalno drukčiji način sagledavanja umora i depresije koji započinje pitanjem: “Na što moje tijelo, u svojoj savršenoj mudrosti, reagira?” U kojim bi to okolnostima za osobu najmudriji izbor bio da ne bude u stanju imati energije za puno sudjelovanje u životu?


Odgovor nam je pred nosom. Kada naša duša-tijelo kroz umor ili depresiju govori “ne” životu, prvo što se trebamo zapitati jest: “Je li život kakvog sada živim u ovome trenutku za mene ispravan život?” Kada duša-tijelo govori “ne” sudjelovanju u svijetu, prvo što se trebamo zapitati jest: “Zaslužuje li svijet koji mi se ovako prikazuje moje puno sudjelovanje?”
Što ako je nešto iz temelja krivo sa svijetom, sa životom i načinom življenja koji nam se nudi, pa je izbjegavanje jedina zdrava reakcija? Povlačenje, a zatim ponovno vraćanje svijetu, životu i načinu življenja koji je potpuno drukčiji od onoga kojega smo napustili?

Čini se da je neizgovoreni cilj suvremenoga života živjeti koliko god je dugo i koliko god je ugodno moguće, uz minimiziranje rizika i maksimiziranje sigurnosti. Taj prioritet vidimo u obrazovnom sustavu, koji nas nastoji obučiti da budemo “konkurentni” tako da možemo “od nečega živjeti”. Vidimo ga i u zdravstvenom sustavu, gdje cilj produljenja života nadjačava bilo kakvo razmatranje je li možda došlo vrijeme za umiranje. Vidimo ga i u našem ekonomskom sustavu, u kojem se pretpostavlja da su ljudi motivirani “racionalnom sebičnošću” koju se određuje novcem, što pak povezujemo sa sigurnošću i preživljavanjem. (I jeste li ikada razmišljali o pojmu “troškovi života?”) Od nas se očekuje da budemo praktični, a ne idealisti; od nas se očekuje da nam rad bude važniji od igre. Pitajte nekoga zašto i dalje radi posao koji mrzi i najčešće ćete čuti odgovor da je to “zbog zdravstvenog osiguranja.” Drugim riječima, ostajemo na poslovima koji nas umrtvljuju kako bismo dobili osiguranje da ćemo ostati na životu. Kada zdravstveno osiguranje biramo umjesto naše duboke težnje, onda biramo preživljavanje umjesto življenja.
No u dubini duše mi to ne želimo. Mi duboko u sebi znamo da smo na Zemlji zato da bismo osvarivali svetu svrhu, da je većina poslova koji nam se nude ispod našeg dostojanstva kao ljudskih bića. No možda se previše bojimo napustiti naše poslove, naše isplanirane živote, naše zdravstveno osiguranje, odnosno kakvu god sigurnost ili udobnost dobivamo u zamjenu za naše božanske nadarenosti. Duboko u sebi mi znamo da je ta sigurnost i udobnost zapravo robovska nadnica i čeznemo za slobodom.

Stoga se duša pobuni. Bojimo se svjesno odabrati odlazak iz robovskog života, pa umjesto toga to odabiremo nesvjesno. Više ne možemo sakupiti energiju za svakodnevne rutine. To povlačenje od takvoga života izvodimo na razne načine. Možda prizovemo Epistein-Barrov virus u naša tijela, ili mononukleozu, ili neki drugi prijenosnik kroničnoga umora. Možda isključimo štitnjaču ili nadbubrežnu žlijezdu. Možda isključimo stvaranje serotonina u mozgu. Neki ljudi krenu drugim putem pa višak životne energije spaljuju u vatrama ovisnosti. Na koji god način to bilo, mi nekako odbijamo sudjelovati. Izmičemo se ponižavajućoj suradnji sa svijetom koji ide krivim smjerom. Odbijamo svojim božanskim nadarenostima dati doprinos veličanju takvoga svijeta.

Upravo zato ne funkcionira konvencionalni pristup rješavanju problema kako bismo se vratili normalnom životu. Možda će privremeno funkcionirati, no tijelo će pronaći neki drugi način otpora. Podignite razinu serotonina SSRI antidepresivima, a mozak će smanjiti broj receptora, smatrajući u svojoj mudrosti: “Hej, pa ja se ne bih trebao osjećati dobro u životu kakvog sada živim.” Na kraju nam uvijek preostaje samoubojstvo, zajednička krajnja točka farmaceutskih režima koji nas nastoje učiniti sretnima nečime što je vrlo neprijateljsko samoj našoj svrsi i biću. Ne možete se dovijeka prisiljavati na krivi put. Kada se pobuna duše predugo potiskuje, ona se može manifestirati i krvavom revolucijom. Znakovito je da su u svim školskim pucnjavama u posljednjem desetljeću (u SAD, nap. prev.) sudjelovale osobe na antidepresivima. U svima! Za pregled rezultata farmaceutskog režima kontrole duše od kojeg ćete zinuti prelistajte ovu kompilaciju slučajeva samoubojstva/ubojstva povezanih sa SSRI antidepresivima. Ovo “zinuti” nije metafora. Ja sam doslovno zinuo kada sam to vidio.

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća disidente u Sovjetskom savezu često su hospitalizirali na psihijatrijskim odjelima i davali im “lijekove” slične ovima koji se danas koriste za tretiranje depresije. Obrazloženje je bilo da morate biti ludi da biste bili nesretni u utopiji socijalističkog radništva. Kada oni koji se bave liječenjem depresije dobivaju status i prestiž od samoga sustava koji njihove pacijente čini nesretnima, malo je vjerojatno da će baš oni priznati temeljnu ispravnost pacijentova povlačenja od života. “Sistem mora biti zdrav – uostalom, on potvrđuje moj profesionalni status – zbog toga problem mora biti u tebi.”
Na nesreću, “holistički” pristupi nisu ništa drukčiji, dok god negiraju mudrost pobune tijela. Onda kada i funkcioniraju, to je obično zbog toga što se istovremeno dogodio kakav pomak. Kada se netko aktivira i potraži pomoć, ili napravi radikalni preokret u načinu razmišljanja, to funkcionira poput ritualne komunikacije nesvjesnome umu da je došlo do istinske životne promjene. Rituali imaju moć prenošenja svjesnih odluka nesvjesnome. Oni mogu biti dijelom povrata nečije osobne moći.

Upoznao sam bezbrojne vrlo suosjećajne i senzitivne osobe koje bi same sebe opisale kao “svjesne” ili “duhovne”, a borile su se sa sindromom kroničnog umora, depresijom, slabom štitnjačom, itd. Radi se o osobama koje su došle do tranzicijske prekretnice u svojim životima na kojoj su postale fizički nesposobnima živjeti starim načinom života u starome svijetu. Do toga dolazi, zapravo, zato što je svijet kojega nam prikazuju kao normalnog i prihvatljivog sve samo ne to. Potpuno je iskrivljen, nakazan. Naš planet je planet boli. Ako vas ja u to trebam uvjeravati, ako niste svjesni razaranja šuma, mora, močvara, biljnih i životinjskih vrsta, tla, zdravlja, ljepote, dostojanstva i duha, ako niste svjesni sveg tog razaranja u temeljima sustava u kojem živimo, onda vam zaista nemam što reći. Ja vam se obraćam samo ako vjerujete da postoji nešto duboko pogrešno u našem načinu života na ovome planetu.

Sindrom povezan s time sastoji se od raznih “deficita pažnje” i tjeskobnih “poremećaja” (oprostite mi, ja ne mogu zapisati te riječi a da ih ne stavim u sarkastične navodnike) koji nam odražavaju nesvjesno znanje da je ovdje nešto pogrešno. Tjeskoba, poput svih emocija, ima svoju funkciju. Zamislite da ste ostavili lonac na uključenom štednjaku i znate da ste nešto zaboravili, ali se ne možete sjetiti što. Nemate mira. Nešto vas muči, nešto je krivo. Podsvjesno kao da njušite dim. Opsjednuti ste: je li voda ostala otvorena? Je li stanarina plaćena? Tjeskoba vas drži budnima i uzbunjenima, ne da vam da se opustite, stalno razmišljate, zabrinuti ste. To je dobro. To će vam spasiti život. Nakon nekog vremena shvatite – kuća gori! – a tjeskoba se pretvara u paniku i djelovanje.
Tako da ako patite od tjeskobe, možda se uopće ne radi o “poremećaju” – možda kuća stvarno gori. Tjeskoba je jednostavno emocija koja odgovara situaciji “Nešto je opasno pogrešno, a ja ne znam što.” To bi bio poremećaj jedino ukoliko stvarno ništa ne bi bilo opasno pogrešno. “Ništa nije pogrešno, samo ti” – poruka je koju nam daje bilo koja terapija kojom se nastojimo popraviti. Ja se ne slažem s tom porukom. Problem nije u vama. Imate jako dobrih razloga za tjeskobu. Tjeskoba odvlači dio vaše pažnje s posla poliranja srebrnine u kući koja gori, sa sviranja violine na Titaniku koji tone. Na nesreću, to što osjećate da je pogrešno vjerojatno je onkraj spoznaja psihijatara koji vas liječe, pa onda oni zaključe da problem mora biti u vašem mozgu.

Na sličan način, poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD) i, meni omiljeni, poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem (ODD) poremećaji su samo ukoliko vjerujemo da je ono za što se traži naša pažnja stvarno i vrijedno naše pozornosti. Mi si nismo u stanju priznati, a da ne dovedemo u pitanje čitavo zdanje našeg školskog sustava, da za desetogodišnjeg dječaka može biti sasvim zdravo da ne sjedi šest sati mirno u školi učeći dijeljenje s potpisivanjem i tko je bio Vasco de Gama. Možda sadašnja generacija djece, koju neki zovu Indigo djeca, jednostavno ima nižu toleranciju za školski pristup pun konformizma, podložnosti, izvanjske motivacije, točnih i netočnih odgovora, brojčanih ocjena, pravila, zvona, informativki, razreda i razrednih imenika. No mi ih nastojimo “pribrati” stimulansima i tako razbiti njihovu junačku intuitivnu pobunu protiv stroja koji lomi duh.
Dok pišem o tome “pogrešnome” protiv čega se mi svi bunimo, već čujem kako me neki čitatelji pitaju “A što je s metafizičkim načelom da je ‘sve dobro’?” Opusti se, kažu mi takvi, nema ničeg pogrešnog, sve je to dio božanskoga plana. Ti to percipiraš kao pogrešno samo zato što je tvoja ljudska perspektiva ograničena. Sve je to tu samo zbog našeg razvoja. Rat: daje ljudima prekrasne prilike za herojske odabire i ispunjenje loše karme. Život je prekrasan, Charles, zašto ga moraš činiti pogrešnim?

Žao mi je, no takvo je razmišljanje samo podmićivanje savjesti. Ako je sve dobro, to je samo zato što smo to percipirali i iskusili kao strahovito pogrešno. Percepcija zla nas pokreće da ga ispravimo.
Ipak, bilo bi neznalački i besplodno osuđivati one koji ne vide da je bilo što pogrešno, koji – nesvjesni činjenica o razaranju – misle da je sve zapravo u redu. Postoji prirodan proces buđenja u kojem isprva pojurimo sudjelovati u svijetu, vjerujući u njega, nastojeći dati svoj doprinos “usponu čovječanstva”. Naposlijetku, naiđemo na nešto što je očito pogrešno, možda kakvu veliku nepravdu ili ozbiljan zdravstveni problem ili neku tragediju u našoj blizini. Naša prva reakcija je da to smatramo izoliranim problemom, nečime što se može popraviti, uz nešto truda, unutar sustava koji je zapravo zdrav. No kada to pokušamo popraviti, otkrivamo sve dublje i dublje razine pogrešnosti. Trulež se širi; uviđamo da nema nepravde niti užasa koji je izoliran od svega ostaloga. Shvatimo da su južnoamerički disidenti koji su netragom nestali, pakistanska djeca radnici, posječene amazonske šume… da je sve to međusobno intimno povezano u grotesknu tapiseriju koja obuhvaća svaki aspekt suvremenoga života. Shvatimo sa su problemi preveliki da bi ih se popravilo. Pozvani smo da živimo na sasvim drukčiji način, počevši od naših temeljnih vrijednosti i prioriteta.

Mi svi prolazimo kroz taj proces, stalno iznova, u različnim našim životnim područjima, a svi dijelovi procesa su ispravni i nužni. Faza potpunog sudjelovanja je faza rasta u kojoj razvijamo nadarenosti koje ćemo kasnije koristiti na bitno drukčiji način. Faza pokušaja popravljanja, ustrajavanja, borbe za život koji ne funkcionira je faza dozrijevanja u kojoj razvijamo osobine strpljivosti, odlučnosti i snage. Faza otkrivanja sveobuhvatne prirode problema obično je faza očajavanja, no to ne mora biti tako. Pristupimo li joj na ispravan način, to može biti faza odmora, smirenosti, povlačenja i pripremanja za potisak. Taj potisak je potisak rođenja. Krize se u našim životima nagomilaju i potisnu nas u novi život, novi način življenja koji nismo mogli niti zamisliti da postoji, osim što smo čuli glasine o njemu, odjeke, ili možda povremeno uhvatili krajem oka kakav njegov odraz, onda kada nam je providnost poklonila kratki uvid u njega.

Ako ste sada u tom procesu, ne morate patiti ukoliko surađujete s njim. Mogu vam ponudti dvoje. Prvo je vjera u sebe. Vjerujte vlastitoj potrebi za povlačenjem čak i kada vam milijuni poruka govori: “Svijet je u redu, što je s tobom? Nastavi s izvršavanjem programa.” Imajte povjerenja u svoje duboko vjerovanje da ste ovdje na Zemlji zbog nečeg veličanstvenog, čak i kad vam je na tisuće razočarenja reklo da ste obični. Vjerujte svojem idealizmu, pohranjenom u vječno djetinjoj srži vašega srca, koji kaže da je puno ljepši svijet od ovoga moguć. Vjerujte svojoj nestrpljivosti koja kaže da “dovoljno dobro” nije dovoljno dobro. Nemojte svoje plemenito odbijanje suradnje nazivati lijenošću niti ga liječiti kao da je bolest. Vaše herojsko tijelo samo se malo žrtvuje radi vašeg rasta.
Drugo je zemljovid. Put koji sam opisao nije uvijek linearan, tako da se povremeno možete zateći kako opet prolazite područjem koje ste već prošli. Kada otkrijete ispravan život, kada pronađete ispravan izraz svojih nadarenosti, dobit ćete nedvojbeni znak. Osjetit ćete uzbuđenje i živost. Mnogi su tim putem prošli prije vas i mnogi će vas slijediti u vremenima koja su pred nama. To je zato što se stari svijet raspada, a krize koje taj put otvaraju nakupljaju se oko nas. Uskoro će mnogi krenuti putevima koje smo mi utabali. Svako je putovanje jedinstveno, no sva dijele tu istu temeljnu dinamiku koju sam opisao. Kada ih prođete, kada shvatite nužnost i ispravnost svake od tih faza, bit ćete spremni postati primaljama za druge koji će ih prolaziti. Vaše okolnosti, sve te godine vaših okolnosti, pripremile su vas za to. Pripremile su vas da olakšate prolaz onima koji će doći. Sve kroz što ste prošli, svaka kap očaja, bila je potrebna da vas pretvori u iscjelitelja i vodiča. Potrebe su ogromne. Vrijeme brzo stiže.

Charles Eisenstein Realitysandwich.com/ Prijevod: Nenad Maljković

 

četvrtak, 14. veljače 2013.

Krugovi u kojima gubimo energiju

Cijeli naš život bazira se na akcijama, a svaka započeta akcija je pokretanje novog ciklusa. Energetski gledajući taj ciklus možemo predočiti kao krug. U uvjetovanoj realnosti u kojoj živimo, sve se bazira na polaritetima. Tako se ovakav energetski krug bazira na polaritetu početak i završetak, između kojih kruži energija.

Gubitak energije događa se ukoliko krug nije zatvoren. A to je ujedno i najveći problem velikom broju ljudi, ne zatvaranje krugova. Ta pukotina u nezatvorenom krugu, mjesto je na kojem nam doslovno curi energija. To su također i otvorena vrata za ulaz toksičnih sadržaja.

Pukotina nastaje vrlo jednostavno, donesemo neku odluku, započnemo akciju i ne završimo je. Primjerice donjeli ste odluku da ćete prestati pušiti. I ujutro se probudite, ne zapalite, otiđete na posao i do kraja dana već desetak puta prekršite tu odluku. S izgovorom pokušat ću sutra,.......sutra naravno ista priča. To je odgađanje i na taj način gubite ogromnu količinu energije.
Svaki započeti i nezavršeni projekt s energetske strane još uvijek postoji. Vi ste možda i zaboravili na njega, međutim energija koja je nastala odlukom da dovršite taj projekat još uvijek je tu.  I kucka, uzima vam energiju na nesvjesnom nivou.  Banalne situacije poput nekog dogovora na koji niste došli ili niste vratili posuđenu stvar, također stvara pukotinu. Pukotine nastaju u akcijama koje znamo da bi trebali započeti i već smo donjeli tu odluku, međutim iz nekog razloga još stojimo na mjestu. Također nezdrave životne navike, odnosno akcije koje ne možemo prestati raditi. Negdje u sebi znate da su te navike štene i već ste donjeli odluku, ali nikako da ih prestanete raditi.

Radije nemojte donositi odluke koje niste spremni završiti, dok energetski ne ojačate i povisite svoju vibraciju kako bi mogli privesti akciju kraju.  

Što više imate nezavršenih akcija, to imate manje energije za bilo kakvu akciju. Zato je nužno   osloboditi energiju iz nezatvorenih krugova. Kako ćete svjesno zatvoriti jedan po jedan krug, primjetit ćete kako imate sve više i više energije. Krenite od manjih akcija za koje vjerojatno imate energiju, kako bi kasnije mogli zatvoriti veće. Vremenom će vam završavanje akcija postati način života, imat ćete više energije i vremena.


Neke ćete odluke i poništiti i na taj način zatvoriti krug. Ako je odluka pogrešna ili nije ni bila vaša, poništite tu odluku. Donesite odluku kao i na početku, samo ćete u ovom slučaju tom odlukom poništiti prethodnu. To treba napraviti svjesno i sa potpunim razumijevanjem, da ne ostane ništa visiti u zraku vezano uz tu odluku.

Ako je ovaj tekst privukao vašu pažnju i donjeli ste odluku da ćete zatvoriti krugove ili ste samo pomilsili kako je to u redu, moja je preporuka da krenete već danas. Dopustite si da vas zapljusne val oslobođene energije.

Irena A.


ponedjeljak, 7. siječnja 2013.

5 Ritmova

5 Ritmova je tjelesna praksa koju je uobličila Gabrielle Roth, njujorška kazališna redateljica, glazbenica i urbana šamanica. Tijelo je mjesto u kojem stanujemo cijeli svoj život i jedini dio nas koji je uvijek samo ovdje i sada. Kroz tu praksu učimo kako obratiti pažnju na svoje tijelo i dati mu dozvolu i slobodu da se pokrene na svoj jedinstveni način, specifičan za ovaj trenutak.

“Zašto plešemo? Zbog toga što je ples najbrži, najizravniji put do istine – ne neke velike univerzalne istine koja vrijedi za svakoga, već one bazične osobne istine o tome što se u svakome od nas događa upravo ovog trenutka…“  Gabrielle Roth
                          Fall into Dance, feet first
Tijelo je dom duše i nju odražava. Dok istražujemo svoj pokret nailazimo na mjesta gdje smo zapeli, gdje je kretanje prestalo i tražimo načine kako se ponovno pokrenuti. Kada naše tijelo pronađe više slobode, kreativnosti i izražajnosti, sloboda, kreativnost i izražajnost počnu nalaziti put u naš život.

5 ritmova su tečni, stakato, kaos, lirski i duboka tišina. Svaki od njih kroz drugačiji način kretanja otvara druga vrata u naš unutarnji svijet. Tečni ritam pomaže nam da ponovno naučimo čuti mudrost svojeg tijela i pratiti svoj vlastiti put. U stakatu tražimo svoju jasnoću koja je neophodna za povezivanje s drugima. Kaos nas uči kako pustiti kontrolu i pronaći unutarnju slobodu. U lirskom ritmu nalazimo svoj stil, svoj jedinstveni doprinos ovom svijetu. I konačno u dubokoj tišini prepuštamo se većem polju postojanja, s kojim nas povezuje naš dah.

Iako je ovo strukturirana praksa koraci i pokreti nisu zadani. Nema koreografije koju je potrebno savladati. Svatko pronalazi svoj vlastiti izričaj. Za plesanje 5 ritmova nije potrebno nikakvo predznanje. Dovoljno je imati tijelo, dah i volju za kretanjem.

…Zato saznaj što tvoji dlanovi, ramena, laktovi, koljena, i što je najvažnije tvoji kukovi i stopala imaju za reći o tome. Postoji ples koji samo ti možeš otplesati, ples koji postoji samo u tebi, sada i ovdje, uvijek drugačiji, uvijek istinit. Ako imaš volje fascinirano osluhnuti, taj će te ples odvesti do onoga što oduvijek sanjaš da bi mogao biti.“
Gabrielle Roth