četvrtak, 9. srpnja 2015.

Kako smo izgubili sebe

Razmislite, što se obično događa s djecom kada ne slušaju roditelje, tete, nastavnike, trenere,...svoje vršnjake? Što se događa kad ne slijede stereotipne stavove i uvjerenja koji ograničavaju i sputavaju urođeni potencijal?

Takva djeca nerijetko budu izolirana iz okružja, iz zajednice u kojoj žive.

Da bi izbjegli to „obično“ stanje događanja, uglavnom se trudimo uklopiti u okružje. Ukolopiti se znači da pokušavamo biti nešto, odnosno ne biti nešto drugo. Uklapanje nije samo po sebi loše, loše je kad zaboravimo sebe, kad isključimo i zaboravimo svoju pravu prirodu. Previše usklađenosti vodi do robotiziranja, uniformiranja. Postupamo i odijevamo se kako nalaže okružje.
Pitanje je, u kojoj mjeri postupci okružja u kojem se nalazim uistinu odgovaraju mojim željama i potrebama? Prevelika usklađenost definitvno znači da nismo u skladu sa samim sobom i da se ne krećemo u skladu sa onim što istinski jesmo. Da smo izgubili dječju nevinost i spontanost, izgubili smo svijest o sebi.
 
Pogledajte inspirativni video Break The Box
 

 

Nema komentara:

Objavi komentar